ponedjeljak, 26. veljače 2018.

Motorički razvoj i igračke za bebe #1

Što su motorika i motorički razvoj te zašto su važni?

Kada se govori o dječjem razvoju često se spominju pojedina razvojna područja: tjelesni razvoj (npr. promjene u visini i težini), motorički razvoj (svladavanje dohvaćanja, puzanja, hodanja i sl.), kognitivni razvoj (npr. promjene u pamćenju, razumijevanju, rješavanju problema), socijalno-emocionalni razvoj (npr. razvoj emocionalnih doživljaja od jednostavnih do složenih emocija, razvijanje socijalnih vještina, samopouzdanja), razvoj govora (npr. razvoj razumijevanja govora, javljanje prve riječi, rečenice) i slično. Naravno, kada je u pitanju dijete, sva ta područja su isprepletena i međusobno ovisna. Određena razina razvoja u jednom području ponekad je nužna za napredak u drugom području, npr. razvijena fina motorika potrebna je za pisanje, a razvijen govor, tj. komunikacijske vještine preduvjet su za razvoj socijalnih vještina i sl.

Motorika je naziv za ukupnost kretnji čovjekova tijela (voljnih, automatskih ili refleksnih) te za njihovu središnju regulaciju i koordinaciju. Motorički razvoj je aktivan proces slaganja vještina uzimajući u obzir ograničenja određena tijelom i njegovim trenutačnim mogućnostima te ograničenjima koja nameće okolina s ciljem da se dosegne određeni cilj.

Dijete se u prvih godinu dana od malog bespomoćnog bića koje je samo pasivni promatrač pretvara u aktivnog, glasnog i brzog pravog malog istražitelja. Djeca bez obzira na različite uvjete života u kojima odrastaju pokazuju sličan razvojni obrazac. Dječji se razvoj odvija određenim slijedom i premda postoje individualne razlike kada se određena vještina usvaja, proučavanjem velikog broja djece postavljeni su neki okviri razvoja koje je korisno znati kako biste mogli pratiti i prikladnim razvojnim poticajima podržati razvoj svog djeteta.

Nemojte se brinuti ako vaša beba malo odstupa jer se svaka beba razvija svojim tempom, a u prvoj godini života pedijatar se posjećuje na mjesečnoj bazi pa on prati razvoj bebe i ako uoči kakav problem sigurno će vam na to ukazati, a i svoje brige najbolje je podijeliti s njime.






Na samom početku trudnoće željela sam se pripremiti i krenula sam čitati sve što postoji vezano uz trudnoću i bebe. Međutim, u moru tekstova i iskustava se nisam snalazila jer su često bili kontradiktorni. To je u meni samo izazivalo strah i paniku kako ću se u svemu tome snaći, kako ću znati koji savjet poslušati, što ako pogriješim... Stoga sam jednostavno prestala o svemu tome čitati i odlučila da mi je trenutno najvažniji psihički mir jer ionako sada ništa ne mogu napraviti. Smatrala sam da ću sve saznati kada se beba rodi, da ću sve raditi instinktivno, a što ne budem znala ili ako nešto ne bude u redu da će mi pedijatrica ili netko reći. Ha ha ha, kako da ne. 

O motorici nisam ništa znala sve dok nismo naišli na problem. Samo pukim slučajem zbog obiteljske anamneze završili smo kod neuropedijatra i saznali smo da nam dijete motorički zaostaje u razvoju. Šok, suze, nevjerica…i pitanje kako i zašto? Sve zato jer nismo vježbali s D. od samog početka. Uopće mi nije palo na pamet da sa onako sićušnom i bespomoćnom bebom treba vježbati. Ajme, kad se sjetim, pa bilo me strah da mi ne ispadne iz ruku prvih dana, a vježbanje mi nije bilo ni na kraj pameti. 

Izvor: pexels.com


Malo pomalo, krenula sam čitati i raspitivati se o svemu tome, odvajati dobre od loših članaka te sam sve te informacije zajedno sa svojim iskustvom odlučila podijeliti s vama u ovome postu.

Prije svega, naučila sam da vježbanje ne znači nužno vježbanje kako si mi zamišljamo da izgleda nego je to svakodnevna njega, hranjenje, maženje i igranje koje se treba odvijati na pravilan način kako bi se na prirodan način poticao motorički razvoj djeteta. Ukratko, to se naziva Baby handling - vještina postupanja s djetetom tijekom svakodnevnih aktivnosti.

Roditeljima se može činiti da je svejedno kako će bebu podignuti, spustiti, presvući i slično, ali zapravo nije svejedno. Ispravnim postupcima djetetovu mozgu šalju se informacije o pravilnim položajima i kretnjama i na taj način zapravo dijete vježba cijeli dan - na njemu sasvim prirodan i opušten način.

Zatim, zaključila sam da su informacije često kontradiktorne jer je svako dijete različito i razvija se svojim tempom. Isto tako, opis normalnog motoričkog razvoja se razlikuje od autora do autora. Glavni razlog toga je što različiti autori uzimaju različiti postotak djece koja dosežu određenu sposobnost kao kriterij "normale", a posve je razumljivo da postoje rasponi unutar kojih se događaju određena zbivanja. Također prije  su vrijedila neka druga pravila pa su pedijatri redovito savjetovali podlagati i okruživati bebu jastucima kako bi prosjedila sa 6 mjeseci dok je danas cilj da se beba sama posjedne do 9 mjeseca života, odnosno da sama dođe u sjedeći položaj kroz igru. Na taj je način stabilnija i ne pati joj kralježnica jer je do tog položaja došla sama, kada su joj mozak i živčani sustav bili spremni i kada je kralježnica bila dovoljno čvrsta. Naravno, da će vam stariji pedijatri i članovi obitelji savjetovati da i vi tako radite jer eto oni su tako radili pa ste "dobro ispali". Uvjetno rečeno dobro ispali jer ako, kao i ja, patite od bolova u leđima i imate iskrivljenu kralježnicu, to vam je direktna posljedica toga. O razlikama u njezi i brizi beba danas i nekada pisala sam ovdje.

Izvor


Važno je naglasiti da se motorički razvoj zdravog djeteta odvija potpuno spontano prema prirodnim zakonima kretanja. Dijete će sve motoričke radnje naučiti potpuno samostalno i zato ga nije potrebno "učiti" da sjedi, stoji, hvata, hoda. Ipak, dobro je i potrebno dijete usmjeravati kroz igru kako bi napredovalo. Stoga ću u ovom i narednom postu prikazati motorički razvoj djeteta  u prvih godinu dana i igre/igračke koje potiču njegov  tjelesni, intelektualni i emocionalni razvoj.

0 - 3 mjeseci

Izvor: pixabay.com


Novorođenče u prvim tjednima života leži na trbuhu u savijenom položaju stisnutih šaka, zdjelica je podignuta i sva težina je na licu, grudima i podlakticama bočno od tijela. Glava je oslonjena na lice i nagnuta na stranu kako bi dišni putevi bili slobodni i omogućavali normalno disanje. Novorođenče ne može okrenuti glavu na drugu stranu, a da ne dodiruje podlogu. 

Novorođenče se prilagođava vanjskome svijetu i uglavnom je zaokupljeno spavanjem i hranjenjem, ali ono vrijeme što provede budno skuplja informacije o svijetu promatrajući. 

U tim prvim tjednima djetetu je najvažniji kontakt s roditeljima – dijete promatra i u početku ne uzvraća nikakvom reakcijom osim ponekad umirivanjem, a tek kasnije gugutanjem i smiješkom.

Bebe između ostaloga komuniciraju plačem. Priscilia Dunstan razvila je teoriju Dunstan Baby Language - Tajni jezik beba prema kojoj bebe određenim zvukovima prije nego se rasplaču iskazuju svoje nezadovoljstvo vezano uz  glad, umor, neudobnost (hladno, toplo, puna pelena), bolove u trbuhu ili potrebom za podrigivanjem. Ako se na vrijeme prepozna što beba pokušava reći i zadovolji se njezina potreba, neće postati razdražljiva i nastaviti plakati.

Potrebno je od samog rođenja provoditi neko vrijeme u potrbušnom položaju (tummy time). Zapravo je to položaj kojim se odmah nakon poroda ostvaruje kontakt "koža na kožu". Time se jačaju vratni mišići koji su zaduženi za kontrolu glavice, a koji su kasnije preduvjet za okretanje, sjedenje, puzanje i hodanje. Za početak stavite dijete na svoja prsa dok ste u poluležećem položaju. Na taj način dijete se trudi podignuti glavicu da vidi vaše lice i čuje vaš glas.  Gledajte bebu u oči i komunicirate s njom (pričajte, pjevušite, smiješite se). Kasnije bebu u potrbušni položaj možete stavljati prilikom previjanja ili zapravo bilo kada je beba opuštena (ne nakon hranjenja) i pod nadzorom. U početku se preporučuje bebu stavljati u potrbušni položaj 2-3 puta dnevno po 3-5 minuta.
Treba napomenuti da se beba ne stavlja spavati potrbuške jer se povećava rizik od Sindroma iznenadne dojenačke smrti.

1 mjesec

Izvor: pexels.com
Sa 6 tjedana polako popušta savinutost zglobova i dijete djeluje opuštenije. Dijete se počinje zanimati za svoju okolinu te počinje podizati glavu u potrbušnom položaju oslanjajući se na ručice koje su priljubljene uz tijelo i savijene u laktu, a sam oslonac je negdje na polovici podlaktica. Šakice su mekano poluzatvorene, a palčevi su izvan šaka.

Većina djece u toj dobi može fiksirati pogledom, odnosno pogledom pratiti lik osobe koja se nalazi i pokreće ispred njega na način da cijelim tijelom okrenut prema njoj, ispruženom rukom na toj strani s otvorenom šakom i palcem van šake, te ispruženom nogom. Na drugoj strani tijela ruka i noga su savinute. Taj se položaj naziva "stavom mačevaoca".

S navršenih mjesec dana bebe počinju reagirati na zvukove stoga ih umiruju klasična glazba i uspavanke. 

D.-ova najdraža uspavanka




Dobar izbor za prvu igračku je mobil - glazbeni vrtuljak koji se postavlja iznad krevetića, a koji je zapravo kombinacija melodije i jarkih i kontrastnih boja koje beba s još nerazvijen vidom najprije uočava te na taj način razvija funkciju praćenja očima pokretnog predmeta (u početku beba vidi samo ono što je iznad nje, ni lijevo, ni desno), a glazba na nju djeluje umirujuće. Osim na krevetić sličan proizvod - luk s igračkama možete staviti i iznad kolica i autosjedalice.

Izvor: Google

2 mjeseca


Za razliku od prvog mjeseca, kada je bebin osmijeh refleksna reakcija sada počinje na vaše glasanje i  nježnosti reagirati pravim osmjehom. Osim plačom beba se sada glasa gugutanjem. Beba se počinje zanimati za svoju okolinu i počinje se igrati vlastitim rukama što nazivamo koordinacija ruka-ruka.

U ovom razdoblju bebama možemo dati prve igračke - mekane zvečke i šuškalice. 

Mekane zvečke, a zebra je šuškalica.
Dobar način provođenja vremena u potrbušnom položaju u ovom razdoblju je držeći bebu u krilu s jednom nogom povišenom i nošenje bebe naslonjenu na našu podlakticu (slika ispod) jer je to razdoblje kada većina beba pati od kolika, a na ovaj način ostvaruje se određeni pritisak na crijeva koji može olakšati neugodan zrak u bebinom trbuščiću. Primjeri još nekih položaja


3 mjeseca


Izvor

Beba stara tri mjeseca raspoznaje mamu i tatu, a prepoznaje njihov glas i reagira na njega okrećući  samostalno glavu u smjeru osobe koja govori. 

Većina beba podiže glavicu za 90 stupnjeva dok leži potrbuške oslanjajući se na oba lakta, a težina tijela se sa zdjelice premješta na područje trbuha. Ova faza u motoričkom razvoju naziva se "oslonac lakat-zdjelica”. (slika iznad) Iz ovog položaja dijete može okretati glavu te pogledom slijediti predmet.  

U leđnom položaju nožice odiže od podloge tako da one u kukovima i koljenima čine 90º (slika ispod). Dijete počinje stavljati ručice u usta što se naziva koordinacija oko-ruka-usta. U prvim tjednima života bebin stisak šakice bio je refleksan dok se s tri mjeseca počinje razvijati prvi pravi hvat savinutim prstima i dlanom. 

Plastični šareni prstenovi i čarapice odnosno narukvice sa zvečkom sada su odlična nadopuna mekanim zvečkama i šuškalicama pomoću kojih beba sama proizvodi zvuk čime se uči uzročno - posljedičnim vezama (protresem ruku, čujem zvuk).
Čarapice i narukvice sa zvečkom
Izvor

U ovom razdoblju bebu u potrbušnom položaju možemo motivirati tako da je postavimo na čvrstu podlogu npr. šarenu didaktičku podlogu i postavimo se nasuprot nje tako da se ostvari kontakt licem u lice. Potaknuti bebu na dizanje glavice možemo i stavljajući male krpene igračke žarkih boja ili zvečke (zvučne igračke kojima mi upravljamo) ispred nje. Još uvijek ih ne može uhvatiti, ali želja da ih gleda potiče je da drži glavu uspravno.





U sljedećem postu slijedi nastavak motoričkog razvoja beba od 4 do 12 mj. života

Kako ste se vi snašli s vježbanjem? Jeste li vježbali potrbušni položaj od rođenja? Kako ste znali što trebate raditi? Je li vam medicinsko osoblje ukazalo na potrebu vježbanja, baby handlinga i slično ili ste saznali neki drugim putem?

Nema komentara:

Objavi komentar

Hvala na komentaru :)