ponedjeljak, 22. siječnja 2018.

Mystery Blogger Award



Svi znate da obožavam tagove, a ovaj mi je došao kao što se kaže Ko budali šamar. Naime, danas je ponedjeljak - dan za novi post na mom blogu, a ujedno i moj rođendan pa sam povodom toga razmišljala kako bi bilo dobro napisati nešto o sebi, a kud ćete boljeg i lakšeg načina nego odgovarajući na nečija pitanja. Stoga, zahvaljujem divnoj Mudrilici koja me nominirala i čiji blog obavezno morate posjetiti. 😘😘😘 


Pravila igranja su sljedeća:
1. Podijelite logo Mystery nagrade u naslovu posta
2. Ne zaboravite podijeliti pravila
3. Budite ljubazni i zahvalite onome tko vas je nominirao.
4. Recite svojim čitateljima tri stvari o sebi
5. Odgovorite na postavljena pitanja
6. Slobodno iznenadite i nominirajte 10 do 20 drugih blogera i obavijestite ih o tome
7. Postavite im pet pitanja. Nije nužno biti ozbiljan i ne postoje glupa pitanja
8. I za kraj malo samoreklame – podijelite link do svog najboljeg posta/postova.



Tri stvari o meni - one koje bih željela da baš svatko tko prati ovaj blog zna o meni...

Prva
Ne volim usporedbe i natjecanja.  Uopće nemam problema s time da mi netko suptilno ili otvoreno kaže da je bolji ili ima nešto bolje od mene. Imam osobne kriterije koje želim postići i nikada se ne uspoređujem s drugima. Parametri su ionako individualni, ono što je nekome bolje ne znači da je i meni jer ne mora nužno zadovoljavati moja mjerila. 


Druga
Imam jako dobru intuiciju i osobu čitam na prvi pogled (bolje rečeno čim otvori usta). Primjećujem stvari koje nitko drugi ne primjećuje i te stvari zauvijek pamtim. Kamo sreće da je tako i sa školskim gradivom 😆

Treća
Iskrena. To očekujem i od drugih (što je nažalost rijetkost) čak i pod cijenu da budem povrijeđena. Jer bolje surova istina, nego laž i prešućivanje kada svejedno prije ili kasnije saznam istinu.





1. Kad bi morala jesti svaki dan isto predjelo, glavno jelo i desert za ručak do kraja svog života, što bi to bilo?
Predjelo: domaći istarski pršut
Glavno jelo: fritaja (kajgana) s domaćim istarskim kobasicama 
Desert: tiramisu

2. Da možeš provesti dan s bilo kojom osobom na svijetu tko bi to bio?
S mojim M. 💓 

3. Od koje pjesme ti zasuze oči?
Tomislav Ivčić - Tata vozi polako, pjesma mog djetinjstva.

4. Kako započinješ dan?
Najprije najprije nahranim D. i onda dok on dalje spava idem se spremiti (umiti, tuširati, odjenuti se...) i počinjem čistiti i spremati po kući, a nakon što se D. probudi kuhati i slične glasne aktivnosti.

5. Što voliš, a što ne voliš kod društvenih mreža?
Kad malo bolje razmislim ne volim ih uopće. Sve su one dobro zamišljene, ali u ono što su se pretvorile ne sviđa mi se nimalo. Uzmimo npr. Facebook. Genijalno zamišljen kao mjesto gdje će prijatelji i rodbina dijeliti osobne sadržaje (da ne kažem informacije) došao je do toga da služi kao platforma na kojoj možemo pratiti najčešće oglašivače/proizvođače ili pak portale/stranice/javne osobe koje zapravo ne bismo pratili ili čije tekstove ne bismo uopće čitali da nam ne iskaču u news feedu. Ma koliko si mi to personalizirali i lajkali stranice koje nam se sviđaju uvijek je tu hrpa bespotrebnih informacija koji samo oduzimaju vrijeme (makar samo ono dok skrolamo preko njih). Prijatelji uopće ništa ne objavljuju pa samim time zašto bi ja bila iznimka. Zašto bi nekome dala uvid u svoju privatnost kada on to ne čini. Ispada da je FB samo mjesto gdje će se netko informirati o nekome i na temelju svojih nekih zaključaka te stvari plasirati dalje (tračati). Komentari -  bilo na članke ili u grupama su izvor stresa i samo uvid u društvo u kojem živimo. U RL nisam okružena takvim ljudima niti takvom govoru (najčešće mržnje, uvrede i negativnosti) stoga ne vidim razloga zašto bi svjesno pristajala na tako nešto kada uključim računalo.

Da vas je netko prije 10 godina pitao biste li se registrirali punim imenom i prezimenom, fotografijom i podacima koje su do sada znali samo vaši najbliži (e-mail adresa, broj mobitela, nazivi škola koje ste pohađali, imena i slike djece, hrane koju jedete, mjestima/trgovinama kojima se krećete, proizvodima koje trošite, bankom i operaterom kojeg koristite...)  negdje da možete na jednom mjestu pratiti sve moguće reklame, a da pritom vaši prijatelji, poznanici i mogući poslodavci  o tome budu obaviješteni koliki od vas bi to napravili? Nitko. A koliko nas je to napravilo? Svi.

A to je samo Facebook. Instagram kao izvor namještenih fotografija i lažnog sjaja ionako nikada nije bio my cup of tea. Twitter i Snapchat potpuno ne kužim. Na jednom možeš pisati svoje misli i nekoga bi to trebalo zanimati, dok na drugome te ljudi gledaju kroz razne filtere  - čemu pobogu?

Da nemam blog i da mi većina čitatelja na blog ne dolazi preko Facebooka bila bih ga odavno potpuno izbrisala jer Mr Zuckerberg se pobrinuo da ne možemo imati stranicu bez osobnog profila pa tako privatni profil postoji, ali je na njemu sve obrisano i uopće ga ne koristim. Za pristup blogovima i novim postovima koristim Bloglovin, a za video sadržaju (vlogerima) Youtube koji ne zahtijevaju interakciju niti pristup osobnim podacima. Za komunikaciju s prijateljima s kojima ekšli komuniciram koristim Viber.



Ovo je prilika da možda upoznate neke nove blogere, kao što sam ja preko Mudrilice saznala za Ivanu s Orbis marketinga i ostala o-d-u-š-e-v-lj-e-n-a.

Za Mystery Blogger Award nominiram:

Cosmoholic
Fantazija
Crossing beauty
Glitter Girl blog
Gorgeous on a budget
Kako je lepo živeti lako
Maje Zmaje
Mean Green Queen
Naranča blog
Organizirajte se
Pepeljuga s juga
Rainbow Flower
Razlivena tinta
Runaway Funaway
Shake up Sofa
Sreća je zdravlje 
Svartbeg
Tea Time
Tridesetica
Velika ljubav na malo kvadrata
Zubin blog

Neki od navedenih blogova su već napisali blog na ovu temu pa ako vam se ne da odgovarati na moja pitanja ili ako vam se ovaj tip postova ne uklapa u sadržaj na blogu možete odgovore napisati u komentare ili jednostavno zanemariti nominaciju pa neka ona posluži da netko od čitatelja dođe do vašeg bloga. P. S. iako se na prvi pogled može tako učiniti, nisam nominirala sve blogove koje pratim jer njih je jedno 10 puta više, ovi su mi nekako najnajnaj 😀 




1. Da možeš odabrati samo jednu osobinu/stvar/bilo što po kojoj bi te ljudi znali koja bi to bila?
2. Da dobiješ dovoljno novaca da možeš lagodno živjeti do kraja života bez da moraš raditi čime bi se tada bavila? 
3. Jesi li uživo upoznala nekoga tko prati tvoj blog?
4. Što si oduvijek htjela napraviti, a nikako nemaš hrabrosti ili vremena?
5. Preporuči nešto (blog, hranu, knjigu, mjesto...) što te oduševilo.


Za kraj, držeći se statistike, najpopularniji postovi na mom blogu su Kako koristiti mirisni vosak (Yankee Candle) Paketi za trudnice i popusti i Što je potrebno kupiti za novorođenče te jedan od meni najdražih Žena, majka, kraljica 2017. edition 😏 
Radujem se vašim odgovorima i ako me nominirate rado ću odgovoriti na vaša pitanja i nadopuniti post 😍

ponedjeljak, 15. siječnja 2018.

Bočice za bebe

Bilo da bebu hranite adaptiranim mlijekom, dojite ili izdajete svoje mlijeko i dajte joj bočicom informacije o bočicama, sisačima i  održavanju svima su dobro došle.

Postoje bočice i sisači raznih proizvođača, ali izdvojila bih dva najpoznatija – Avent i Nuk.

Aventove bočice su šire i pliće, a Nukove dulje i uže. Oba proizvođača imaju plastične i staklene bočice. Plastične bočice su lakše, ali teže se peru, dok su staklene teže, mogu se razbiti ako padnu na pod, ali se lakše peru. Plastične kažu da nisu dobre za visoke temperature pa je tako bolje, barem po mom mišljenju staklenu koristiti za pripremu adaptiranog mlijeka, a plastičnu za vodu i čaj koji ionako mora biti ohlađen prije nego li ga stavite u bočicu i date djetetu. Zapravo, šanse da će vam staklena boca pasti na keramičke pločice i pritom se razbiti i nisu nešto velike ako baš niste totalni baksuz, ali kada beba krene sama držati bočicu šanse su ipak malo veće. Nuk staklene bočice postoje samo do 240 ml, a pošto su nama trebale veće od toga znam da postoje od 300 ml i 360 ml (samo u Bubamari), ali samo plastične. Koje god odabrali, nikada nemojte u njih stavljati vodu topliju od 60 C što uostalom i piše u uputstvima, osim kada ih iskuhavate. Inače, najnovije Nuk bočice na sebi imaju oznake koliko ml - koliko mjerica adaptiranog mlijeka npr. 30 ml - 1 mjerica što je vrlo korisno kada se usred noći pokušavate sjetiti koliko točno čega ide :) Prije su bile oznake po 50 ml s jedne strane i oznaka mjerice s druge strane na svake 3 crtice što je bilo potpuno zbunjujuće :D









Za razliku od Aventa, NUK sisači se razliku veličinom rupice S (za izdojeno mlijeko, čaj ili vodu), M (0-6 mj. za mlijeko), L (za gustu tekućinu npr. mliječno-žitarične kašice), XL (Y prorez za hranu). I Aventovi i Nukovi se mogu kupiti posebno bez bočice. Najbolje je početi s manjom rupicom pa ako vidite da se beba buni onda prijeći na veću jer veličina rupice (odnosno brzina kojom beba guta) jako utječe na bljuckanje. Znači, tek kada vidite da se beba buni jer joj mlijeko sporo teče vrijeme je da prijeđete na veći sisač. 



Nedavno su izašli i neki novi Nuk sisači.


  
Sisači su silikonski (prozirni) ili od lateksa (kaučuka - zlatnožuti). Silikonski su tvrđi i najčešći, dok od lateksa ih je teže pronaći u prodaji, ali su mekši što je ok kada beba zbog izbijanja zubi odbija bočicu. Sisači od lateksa budući da su od prirodnog materijala, na njima se lakše razvijaju mikroorganizmi, a čestim sterilizacijama gube na kvaliteti pa ih je potrebno češće mijenjati.


Izdvojila bih još Dr Browns bočice koje se razlikuju što imaju kao neku slamčicu koja osigurava da u bebu ne uđe ništa zraka i koje se preporučuju bebama koje halapljivo jedu i jako bljuckaju.


I Mam s antikolik sustavom s dnom s otvorima.







Anti-colic air system (sistem protiv grčeva) ima svaki sisač koji na sebi ima rupicu (ventil) sa strane. Dok beba pije, zrak prolazi kroz ventil što znači da se ne stvara vakuum i beba je opuštena dok pije bez gutanja zraka.

Bočice i sisače (i sve pomoćne dijelove - vidi sliku) potrebno je oprati i sterilizirati prije prve upotrebe. Četka za bočice meni se nije pokazala efikasnim rješenjem pa sam imala spužvicu samo za pranje bočice. Kasnije je bočicu naravno potrebno prati nakon svake upotrebe, a sterilizirati nešto rjeđe. Prvih mjeseci preporučuje se sterilizirati nakon svake upotrebe pa je radi lakše upotrebe dobro imati nekoliko bočica.





Osim običnih bočica postoji i bočica s "kljunom" i ručkama. Ona se koristi od 6 mj. za samostalno pijenje vode. Ako želite uštedjeti možete odmah kupiti ovakvu bočicu, skinuti ručke i "kljun" zamijeniti običnim najmanjim sisačem pa od prvog dana koristiti bebi za vodu ili čaj.

Pošto mi koristimo Nuk, vidjela sam da postoje velike razlike u cijeni istih bočica. Npr. staklena Nuk bočica s m dudom u Intersparu je 100 kn, a u DM-u je 50 kn i još ako ste u Babybonus programu imate redovito kupone na Nuk -30% pa vas ispadne 35 kn. Isto tako, plastična kljunašica u Baby centru je 125 kn, a u Mulleru 45 kn.

Bočice i sisače potrebno je mijenjati čim uočite da su oštećene ili ako je sve u redu u prosjeku svaka 2-3 mjeseca.

Ako iz nekog razloga ne želite upotrebljavati kljunašicu postoje i čaše posebno dizajnirane za bebe.

NUK čaša 1 lagano priprema dijete za piće iz čaše. Do sada, beba je samo dojila ili pila iz bočice. U ovom prvom koraku, beba će naučiti piti iz mekanog silikonskog izljeva, dok se postepeno upoznaje sa rubom čaše. Ergonomski oblikovana, s protukliznim ručkama s kojima je dijete može sigurno držati i njegovati svoje motoričke sposobnosti. 6 mj.+



Nuk magična čaša olakšava prijelaz i navikavanje s bočice na čašu. Iz čaše se može piti s bilo koje strane silikonskog obruča čaše (360⁰). Funkcionira na principu da kada beba pritisne rub iz nje počinje kapati voda. 8 mj. +


Nema prolijevanja, nema špricanja zahvaljujući posebnom NUK ventilu koji sprječava da u slamki ostane tekućine.  Mekana slamka od savitljivog silikona koja se uvlači pod zatvarač. Čaša se sigurno zatvara zaštitnim poklopcem i kvačicom zakači na odjeću ili torbu. Za samostalno pijenje bez i jedne prolivene kapi. 18 mj. +

Kljunašice i čaše imaju zaštitu od izlijevanja tj. sve rade na principu pritiska usnama pa voda počinje teći, za razliku od običnih sisača na bočicama gdje tekućina kroz rupicu sama teče. 

Dude varalice
- silikonske
- od lateksa
- postoje neke koje svijetle u mraku
Veličine: 0-2 mj., 0-6 mj, 6-18 mj. i 18-36. mj.
Moja preporuka je da koristite dudu varalicu istog proizvođača bočica i materijala od kojeg je sisač na bočici radi lakše prilagodbe.

Avent

NUK

Navela sam NUK proizvode jer s njima imam iskustva, ali skoro svaki proizvođač bočica ima slične proizvode.


Kako sterilizirati bočice, sisače i dude bez sterilizatora?
Bočicu, sisač i držač sisača najprije operite, a zatim stavite u veliku posudu (lonac) na štednjak. Izvaditi pomoću 2 vilice na tanjur nakon što je bilo u kipućoj vodi  10 minuta (onaj wow trenutak kada shvatite da se svi plastični dijelovi iskuhavaju i ne tope se hahaha). Bočice su nakon toga bijele od kamenca pa ih isperite samo pod mlazom tople vode i držite u hladnjaku do sljedeće upotrebe. Ako želite izbjeći da postanu bijele isti postupak napravite, ali u destiliranoj vodi. 




Ako sam nešto zaboravila napisati ili imate neko pitanje slobodno mi se javite :)


ponedjeljak, 8. siječnja 2018.

Hranjenje adaptiranim mlijekom

Najprirodniji, najhranjiviji, najekonomičniji, jednostavno rečeno, najbolji način hranjenja bebe jest dojenje! Za dojenče je majčino mlijeko najprirodnija hrana koja je ujedno najprilagođenija njegovim potrebama. Često se događa da dojenje usprkos trudu i ustrajnosti mame nije moguće ili se mora prekinuti zbog bolesti, odnosno količina majčinog mlijeka ne zadovoljava potrebe dojenčeta. Tada je najbolja zamjena za dojenje uporaba mliječne hrane koja sadrži sve hranljive tvari koje su djetetu potrebne za zdrav razvoj i rast. I dok neke majke nisu u mogućnosti dojiti te dijete hrane isključivo adaptiranim mlijekom, ima i onih koje kombiniraju dojenje s adaptiranim mlijekom. Ovaj post je napisan u najboljoj namjeri kako biste se lakše snašli u situaciji, kao što sam bila ja, kada iz nekog razloga morate posegnuti za adaptiranim mlijekom. Nisam nikakav stručnjak nego samo majka s ponešto iskustva te stoga ova saznanja i savjete iznosim isključivo na temelju svojih saznanja i iskustava te čitajući sljedeći tekst imajte to na umu. Tekst vam može poslužiti kao temelj za daljnje istraživanje ili savjetovanje s pedijatrom.

Adaptirano mlijeko = mliječna formula za bebe = ad (adaptirana dohrana)

Najrašireniji pojam je ad, ali ja se s tim pojmom ne bih služila jer kao što sam naziv kaže dohrana – znači da je hrana uz nešto (uz majčino mlijeko), a mliječna formula je formulirana da je djetetu dostatna naravno, kao što i je predviđena do uvođenja krute hrane. Ali i zato jer kada se kaže riječ Dohrana na našem se području pod tim pojmom podrazumijeva kruta hrana (kašice), odnosno sva ona hrana kojom se beba dohranjuje jer je do prve godine života mlijeko glavna bebina hrana.



Niti jedno od mlijeka životinja ne može se upotrijebiti za prehranu dojenčadi bez odgovarajuće stručne prilagodbe. U usporedbi s majčinim mlijekom, životinjska mlijeka imaju brojne nedostatke:

  • nemaju dovoljno željeza i cinka
  • imaju nedostatak vitamina E i C
  • imaju nedostatak esencijalnih masnih kiselina
  • imaju visoki sadržaj bjelančevina što može naškoditi još nerazvijenom probavnom sustavu dojenčeta i opteretiti mu bubrege
  • imaju visok udio minerala (natrij, kalij) što također opterećuje bubrege

Adaptirano mlijeko je najbolja alternativa majčinom mlijeku kada dojenje nije moguće jer se smjernice za proizvodnju adaptiranog mlijeka za dojenčad temelje se na tome kako da mliječna formula bude što bliže sastavu majčinoga mlijeka.

Adaptirano mlijeko također se dobiva od kravljeg mlijeka, ali je posebno obrađeno kako bi ga dijete lakše podnosilo i iskoristilo i naravno, proizvodi se prema strogim pravilima i u kontroliranim uvjetima. Postoje adaptirana mlijeka koja se ne dobivaju od kravljeg mlijeka i namijenjena su alergičarima, ali o tome više ovdje LINK i kasnije u tekstu.

Do navršenog 12. mjeseca ne preporučuje se davanje kravljeg mlijeka kao samostalnog obroka. Za dojenče od 6 mjeseci kravlje mlijeko sadrži 3 puta previše soli. To je jednako kao da dojenče svaki dan popije 3 puta slaniju mliječnu formulu ili majčino mlijeko. Pijenje kravljeg mlijeka kao zamjena za dojenje ili mliječnu formulu već nakon 6. mjeseca može izazvati oštećenje bubrega i visoki krvni tlak kasnije u životu. Izvor 

Na tržištu postoje razni proizvođači adaptiranog mlijeka, čija imena ne smijem navesti jer je to zakonski zabranjeno. Naime, spominjanje proizvođača i naziva njihovih adaptiranih mlijeka moglo bi se protumačiti reklamiranjem odnosno propagiranjem/zagovaranjem nedojenja što je u RH zakonski zabranjeno LINK na Pravilnik. Dakle, da ne bih kršila zakon, nažalost moram vas uputiti da se o njima informirajte kod pedijatra ili u ljekarni. A o samom Pravilniku pisat ću više u jednom od narednih postova. 

Ono što vam mogu odgovoriti jest da ne postoji najbolje ni najgore adaptirano mlijeko. Iako postoje razlike u cijeni ne znači nužno da će ono skuplje odgovarati vašem djetetu od jeftinijeg. Svako se proizvodi prema strogim pravilima i sva sadrže slične sastojke i nutritivne vrijednosti. Preporuča se posavjetovati s pedijatrom koje adaptirano mlijeko odabrati, ali iz razgovora s drugim mamama saznala sam da će vam većina reći da je na vama izbor i kako će vaše dijete na njega reagirati. Uostalom, treba biti svjestan i činjenice da beba treba jesti svaka tri sata i da u trenutku kada se dogodi da majka ne može dojiti, odnosno da je napravila sve što je mogla da održi dojenje (uključujući savjetovanje na Rodinom sos telefonu)... nije prva stvar koju će napraviti dogovoriti termin kod pedijatra nego će otići kupiti hranu kako bi čim prije nahranila svoje dijete. Najvažnije je koristiti ono koje je primjereno dobi djeteta, budući da svako od njih ima sastav prilagođen dobi, ovisno o tome treba li dijete trenutno više proteina, željeza ili minerala. Ako ste u mogućnosti, svakako se posavjetujte sa pedijatrom u rodilištu, patronažnom sestrom ili kasnije s odabranim pedijatrom svog djeteta. Na Facebooku postoji i grupa u kojoj možete razmjenjivati svoja iskustva i pitati što vas zanima na ovu temu.



Objašnjenje oznaka na kutijama adaptiranog mlijeka:

PRE (premature) namijenjen nedonoščadi i dojenčadi s niskom porođajnom masom (< 3500g)

1  za dojenčad bez probavnih smetnji od 0-6 mj. početno adaptirano mlijeko, kada nisu uopće ili dovoljno dojena
2  za dojenčad bez probavnih smetnji od 6 - 12 mj., prijelazno adaptirano mlijeko, kao dio raznolike prehrane i ne smije se koristiti kao nadomjestak za majčino mlijeko tijekom prvih 6 mjeseci života
3 za djecu  bez probavnih smetnji od  10 ili 12 mj. do 24 ili  do 36 mj. ovisno o proizvođaču kao dio raznolike prehrane jer su zbog svojeg sastava, primjereniji i zdraviji od kravljeg mlijeka 

AC  za dojenčad s kolikama.
AR za dojenčad koja pati od regurgitacije (pojačano bljuckanje, povraćanje, refluks).
COMFORT za dojenčad s probavnim smetnjama (grčevi, nadutost, zatvor).
HA  namijenjen dojenčadi podložnoj razvoju alergija (npr. članovi obitelji imaju alergije)za prevenciju alergija.
IT  za dojenčad sa zatvorom.
LACTOSE FREE za prehranu dojenčadi s probavnim problemima zbog laktoze i akutnim proljevom
NIGHT  za dojenčad koja je često gladna već 1 ili 1,5 h nakon uobičajenog obroka.
PLUS za dojenčad koju mame djelomično doje.
SENSITIVE  za dojenčad koja pati od kolika, nadutosti, zatvora (tvrde i/ili neredovite stolice), i učestalih vjetrova.

Kod starije dojenčadi kod koje je već uvedena kruta hrana probavne smetnje kao što su proljev i zatvor treba regulirati odabirom namirnica sukladno dobi. Stolicu omekšavaju šljive, kruške, grožđe, smokve, integralne žitarice. Stolicu čine tvrđom banana, mrkva i riža.

Prilikom svake promjene adaptiranog mlijeka savjetujte se s pedijatrom jer će vam on uzimajući u obzir zdravstveno stanje i napredak vašeg djeteta, odnosno eventualne probavne smetnje predložiti koje je najbolje adaptirano mlijeko baš za vaše dijete.

Specijalne mliječne formule namijenjene su dojenčadi s određenim tegobama, kao što su:
  • alergije na bjelančevine kravljeg mlijeka
  • različiti poremećaji u funkciji probavnih organa
  • metabolički poremećaji
  • intolerancija laktoze
  • gastroezofagealni refluks (vraćanje hrane iz želuca u jednjak)
Preporuku za specijalnu formulu daje isključivo specijalist pedijatar (npr. gastroenterolog). Izvor

Bljuckanje je pojava kada beba nakon hranjenja više puta naglo izbacuje zrak i tekućinu kroz usta. Ako dijete dobro napreduje i dobiva na tjelesnoj masi, to nije znak za dijagnozu gastroezofagealnog refluksa (kod refluksa se izbacuje gotovo sav pojedeni sadržaj i to u obliku mlaza, a ima miris na želučanu kiselinu). Više o bljuckanju LINK

Kada se odlučite za adaptirano mlijeko jednog proizvođača najbolje je da se njega i držite ako beba dobro reagira na njega, te da u slučaju probavnih smetnji  uzmete posebno adaptirano mlijeko s oznakom sukladno problemu kojeg imate od istog proizvođača jer beba neće osjetiti veliku razliku.
Na kutiji postoji tablica po mjesecima koliko bi beba trebala pojesti (u prvim danima je to 60 ml po obroku, a obroci su svaka 3 sata, znači 8 obroka dnevno). Pokušajte se nje držati, ali prije svega vidite koje su potrebe vaše bebe (npr. nije isto ako je beba rođena sa 2500 ili 4000 g). Beba će vam vrlo brzo dati do znanja ako joj je premalo (natezat će praznu bočicu i plakati jer nema više) odnosno previše mlijeka (puštat će višak obroka u bočici). Naravno, treba bebu pratiti kroz neko  vrijeme jer to što jednom pojede manje ne znači da joj od sada trebate davati manje nego možda da trebate povećati razmak između svakog obroka ili pak ako puno toga ostavi da je možda muče neke probavne smetnje pa se onda konzultirajte s pedijatrom. Uglavnom, pridržavajte se tablice na kutiji, ali u skladu s djetetovim potrebama. Ono što treba znati jest da se beba koja se hrani adaptiranim mlijekom hrani prema rasporedu svaka 3, a kasnije 4 sata, a ne na zahtjev kao dojene bebe jer je adaptirano mlijeko teže probavljivo od majčinog.



Adaptirana mlijeka dolaze u pakiranjima od 300, 400, 500, 600, 800 grama. O pakiranju ovisi i cijena pa tako i vaš mjesečni izdatak. Mogu se kupiti u trgovačkim centrima, drogerijama i ljekarnama, a poneka i preko web shopova. U svrhu poticanja dojenja nema popusta na početne mliječne formule (0-6 mj.). Osim u obliku praška, postoje i gotova tekuća adaptirana mlijeka koja je dovoljno iz tetrapaka preliti u bočicu. 

Ako bi se pridržavali tablica na kutijama, beba u prvih 6 mj. troši između 4 i 8 kutija po 600 g adaptiranog mlijeka (između 500 i 1000 ml dnevno). Nakon toga je teže za izračunati jer ovisi o uvođenju krute hrane i broju obroka (kako postepeno uvodite obroke dopunske hrane, tako postepeno smanjujte mliječne obroke u bočici), ali ako uzmemo da nikada ne prelazi manje od 500 ml dnevno onda je cca 4 kutija mjesečno po 600 g nakon 6 mjeseci djetetova života.

U razgovoru, bilo s pedijatrom ili drugim roditeljima kada se spominje koliko je beba pojela uobičajeno je govoriti količinu vode, a ne koliko je količinski adaptriranog mlijeka pojela, npr. beba jede 210 ml, a ne 235 ml koliko se dobije sa 210 ml vode i 7 mjerica praška.

Mi smo se pridržavali uputa na kutiji koliko i u kojim razmacima hraniti dijete, iako ne točno u dan nego otprilike se tako poklopilo. S time da s adaptiranim mlijekom možete raditi i kašice (npr. mliječno-žitarične, mliječno-žitarično-voćne) pa se onda povećava i dnevna količina. U svakom slučaju, preporučeno je min. 500 ml dnevno do navršenih godinu dana, a 400 ml do 3. godine života djeteta (što uključuje i mliječne proizvode - jogurte, acidofil, kefir, sir itd.)




Što je sve potrebno za hranjenje bebe na bočicu adaptiranim mlijekom?
  • kutija adaptiranog mlijeka (unutra svake se nalazi mjerica za vađenje praška)
  • bočica sa sisačem koje treba oprati i sterilizirati prije upotrebe 
  • prokuhana voda u posudi (pustiti da vrije 5 min) ili boca kupljene vode (Jana, Studena itd.)
  • džezva u kojoj ćete vodu podgrijati, a koja će služiti samo za podgrijavanje vode za bočicu
  • dublja šalica u kojoj ćete hladiti pripremljenu bočicu s mlijekom
*umjesto džezve i šalice možete koristiti grijač bočica

Kod pripreme adaptiranog mlijeka  obavezno se pridržavajte uputa proizvođača na pakiranju! Uvijek koristite mjericu priloženu u kutiji mlijeka jer nisu sve mjerice iste i držite se uputa proizvođača o količini praška i vode.

Mjerica mora biti napunjena vrhom (slikovito da višak možete poravnati nožem) tako da je pritiskom na unutrašnjost kutije uklonite višak praška. Sadržaj otvorene vrećice s mliječnim prahom uvijek dobro zatvorite (kako bi što manje zraka ostalo u njoj) i nikada prašak ne presipavajte iz originalne vrećice u druge kutije (radi onečišćenja  hrane nepoželjnim i po zdravlje štetnim mikroorganizmima).

Prokuhanu vodu ostavite da se ohladi (ili prethodno ohlađenu zagrijte) na oko 45 °C. Prevruća voda deaktivira ili uništi neke sastojke mliječnog pripravka, osjetljive na visoku temperaturu, a stvaraju se i netopive grudice (grušanje praha). Prehladna voda ne otapa dobro prah, pa mlijeko nije upotrebljivo.
U bočicu najprije stavite određenu količinu vode, a zatim prašak, nikada obrnuto jer nećete moći odrediti točan omjer. Bočicu poklopite s njezinim čepom i na to stavite nastavak sa sisačem te dobro promućkajte. Zatim maknite čep i bočicu s mlijekom ohladite na oko 37 °C (temperatura tijela) tako što ćete bočicu u kojoj ste smućkali vodu i prašak staviti u dublju šalicu s hladnom vodom. Postoje kuhinjski termometri za bočice kojima možete odrediti temperaturu vode/mlijeka (koštaju oko 130 kn), a ako nemate najbolje se može odrediti tako da se kapne na zapešće i ako je toplo otprilike tjelesne temperature spremno je za upotrebu. 


Važno je za svaki obrok uvijek pripremiti svježe mlijeko jer pripremanjem unaprijed i čuvanjem u hladnjaku te ponovnim podgrijavanjem može doći do porasta broja mikroorganizama u mlijeku kao i do gubitka hranjivih sastojaka. Možete si olakšati tako da odjednom prokuhate čitavu količinu vode koja vam je potrebna za cijeli dan i čuvate je u termos boci ili kuhalu za vodu. Meni se ni termosica ni kuhalo nisu pokazali korisnima jer termosica nije održavala temperaturu (možda je do proizvođača, a ja nisam imala volje isprobavati više njih), a voda iz kuhala imala je metalan okus i kuhalo je unatoč funkciji samočišćenja i filteru nakon dva kuhanja bilo puno kamenca.  Od drugih mama sam čula da u DM-u postoje kutijice/spremnici za prašak mliječne formule pa preko dana možete u nj izmjeriti točnu količinu mjerica i po noći samo tu kutijicu isprazniti u bočicu. Ostatak nepojedenog mlijeka uvijek bacite.

Bebu nikada nemojte hraniti u ležećem, već u lagano podignutom položaju kako se ne bi zagrcnula.

Nakon hranjenja, ali i tijekom (na pola obroka) ako je beba nemirna jer prebrzo jede i nagutala se zraka, bebu stavite u jedan od položaja kako bi podrignula. Ako do 30-ak minuta nakon hranjenja beba ne podrigne, vjerojatno niti neće, jer su hrana i zrak već stigli iz trbuščića do crijeva. Do koliko mjeseci života bebu treba podrigivati ne znam. Pošto D. ima problema s bljuckanjem (da ne podrigne dosta pojedenog bi izašlo iz njega), mi njega i dalje na kraju svakog obroka podrignemo. D. sada ima godinu dana. Ali kako je dijete starije to nekako samo obavi, više ga ne treba tapšati niti staviti preko ramena nego iz poluležećeg staviti da sjedne (način br. 2 na donjoj slici).


Izvor: Bebivita vodič i savjetnik

Prelazak s jednog adaptiranog mlijeka na drugo (1 na 2, 2 na 3 itd.)

Ne smiju se miješati praškovi adaptiranog mlijeka broj 1 i broj 2 istovremeno u istoj bočici. Kad dijete napuni 6 mjeseci (ne morate se držati točnog datuma), obično se prelazi na prijelazno mlijeko za dojenčad označeno brojem 2. Taj prelazak s “jedinice” na “dvojku” neka bude postupan, tako da najprije uvedete jedan obrok dnevno mliječnog pripravka broj 2, pa za 1-2 dana dva obroka i tako redom, do potpunog prijelaza na mliječni pripravak broj 2.

Bebe i voda
Bebama koje se hrane adaptiranim mlijekom preporuka je ponuditi vodu između obroka, a dojenim bebama ne treba jer majčino mlijeko u sebi sadrži oko 88% vode. Izvor  Meni logika kaže da i adaptirano mlijeko sadrži 90% vode jer se npr. 100 ml adaptiranog mlijeka dobije od 90 ml vode i 3 mjerice po 4.3 grama praška, ali dobro kad stručnjaci tako kažu, onda im treba vjerovati i držati se njihovih preporuka.
Kroz majčino mlijeko bebe dobivaju točnu količinu vode koja im je potrebna. Višak vode u malom bebinom organizmu može poremetiti usvajanje hranjivih sastojaka iz majčinog mlijeka što šteti razvoju bebe. Bebama koje se hrane adaptiranim mlijekom, između obroka se može ponuditi tri do pet žličica prokuhane vode.  Za male bebe prevelika količina vode u organizmu može biti i opasna jer voda može opasno smanjiti količinu natrija u djetetovom organizmu. Dojenim bebama se voda počinje davati tek uvođenjem krute hrane.



Voda se prokuhava zbog klora koji se nalazi u vodovodnoj vodi (klor se u vodu stavlja radi dezinfekcije).  Za pripremu mliječnog pripravka vodu je potrebno uvijek prokuhati i ohladiti na preporučenu temperaturu, dok vodu za piće treba prokuhavati do 6. mjeseci starosti.
Ujutro pripremite i prokuhajte odjednom količinu vode za cijeli dan, time ćete imati spremnu vodu kad god vam zatreba. Ako za pripremu mliječnog pripravka kupujete vodu u bocama, nju nije potrebno prokuhati. Izvor

Da bebama koje su na adaptiranom mlijeku treba davati vode saznala sam tek kada je D. imao 6-7. mj. Iako je on od prvog dana na adaptiranom mlijeku, ja mu nisam davala vode. Zapravo, pokušala sam mu dati i na žličicu i bočicom kako bi prestao štucati jer kad je bio skroz mali to ga je jako mučilo. Međutim, vidjela sam da niti on voli piti niti ima ikakvog efekta na štucanje pa sam brzo odustala od toga. Uvođenjem dohrane bila sam ipak malo upornija i umjesto prokuhane vode davala sam mu kupovnu, ali shvatila sam da on jednostavno ne voli puno piti, odnosno vjerujem da on najbolje zna koliko mu je dosta. Popije on nešto sitno nakon svakog obroka, ali to je možda  5-10 ml dnevno, što je puno manje od preporuka od 10 ml po kilogramu težine. On bočicu s vodom uvijek ima na raspolaganju i mislim dok god ima mokre pelene (normalno mokri), nema suha usta (nije dehidrirao) i normalnog je raspoloženja (nije malaksao) da nema razloga za brigu. Uostalom, ni ja ne popijem 2 litre preporučene vode, već možda litru, a ostatak kroz tekućine (npr. juhu, mlijeko i sl.). Čaj i sok za bebe smo mu isto probali dati, ali njih ne želi ni probati odnosno proba pa ispljune što je u konačnici zapravo i bolje jer je obična voda najzdravija. 


Nadam se da je post bio informativan i koristan. Ako vas bilo što zanima možete mi se obratiti na 
e-mail zimzeleni.cvijet@gmail.com ili preko Facebooka. 
Rado ću vam odgovoriti i pomoći ukoliko mogu.
Post na temu dojenja kod blogokolegice Gorgeous on a budget možete pročitati ovdje LINK.
U sljedećem postu pisat ću o bočicama, sisačima - vrstama i održavanju. 

ponedjeljak, 18. prosinca 2017.

Izlazak bebe iz rodilišta

Nakon što ste rodile i provele neko vrijeme u rodilištu, vrijeme je za odlazak doma. U čemu iznijeti bebu iz rodilišta već sam pisala, ali ovom prilikom bih htjela reći nešto više o tome. Treba vam sljedeće:
  • nosiljka za bebe ili autosjedalica ("jaje")
  • bodi (zimi dugih rukava)
  • majčica i hlačice sa stopalicama ili jednodijelo odijelce
  • kapica
  • skafander (ako je beba rođena zimi; najčešće od pliša tzv. medo bez nogavica, kao vreća vel. 56-62 da vam potraje barem dva mjeseca)
  • 1 tetra pelena i dekica za dodatno pokrivanje


Za izlazak iz rodilišta postoje i setovi robice za bebe u kojoj su obično majčica, hlače, kapica te podbradnjak i tanke pamučne rukavice da se beba ne grebe (ne preporuča se njihovo korištenje radi razvijanja taktilnih osjetila, ali ni rezanje noktiju prvih mjesec dana zbog moguće povrede kožice ispod noktiju), a koji obično ne sadrže bodi i koje se prodaju u kartonskim kutijama i koštaju oko 150 kn. Jeftinija varijanta vam je da za izlazak iz rodilišta pripremite nešto što ste već kupili za bebu i što će nositi i kasnije. Veličina odjeće je 56. Jednokratnu pelenu ne trebate nositi svoju.



Iz svog iskustva napisati ću vam što sve trebate imati doma spremno za bebu nakon izlaska iz rodilišta. Dakle, moj D. je rođen početkom siječnja i od samog početka je hranjen na bočicu tako da ako dojite i rodile ste usred ljeta neke stvari vam naravno neće biti potrebne.

  • dobro ugrijan stan (dok presvlačite bebu sobu u kojoj boravite dodatno zagrijte grijalicom na min. 27 C i bebu svlačite postupno tako da nikada nije posve gola, osim kada je kupate)
  • jastuk za nošenje u kojeg ćete bebu staviti nakon što je izvadite iz nosiljke kako bi bila što bolje ugrijana
  • oprana i po veličini posložena odjeća za bebu (ako ste nakupovali razne odjeće za novorođenče, najčešće od vel. 50-68, u komodu ili na vama pristupačno mjesto izdvojite samo najmanju odjeću
  • paket pelena vel. 1, mast za guzu, vlažne maramice ili blazinice i posuda za vodu, rasprostrtu jednokratnu podlogu na previjalištu na komodi LINK
  • za higijenu pupka: vatirane baby štapiće, Octenisept, prašak za pupak i sterilne komprese
  • kutija mliječne formule (na tržištu postoje brojna adaptirana mlijeka:Nan, Novalac, Hipp, Bebimil, Babylove, Humana, Aptamil, Nestle)... i samo na vama je da odlučite koje želite dati svojoj bebi. U rodilištima daju Nan i Novalac. LINK
  • bočice i dude izvađene iz ambalaže, oprane i sterilizirane (u sterilizatoru ili u posudi s kipućom vodom) LINK 
  • litra prokuhane vode u posudi ili boca kupljene vode (Jana, Studena itd.) i džezva u kojoj ćete vodu podgrijati, a koja će služiti samo za podgrijavanje vode za bočicu, 
  • dublja šalica u kojoj ćete hladiti pripremljenu bočicu s mlijekom
  • Hipp prvi čaj od komorača i bočicu za čaj (u slučaju grčeva i kolika, D. ih je imao već tada) LINK
  • namješten krevetić i u njemu zarolani ručnik ili bočni jastuk (Ispod madraca stavite npr. deku ili jastuk kako bi madrac dobio nagib. Beba mora spavati na ravnom, ali pod nagibom i u bočnom položaju. Dakle, svaki put nakon hranjenja i prematanja bebu treba okrenuti na drugi bok i poduprijeti zarolanim ručnikom ili bočnim jastukom
  • mamu, svekrvu, muža ili sve navedeno barem sljedeća tri mjeseca (o tome više u nekom od sljedećih postova)




Nakon što ste došli malo k sebi i preživjeli prvu noć, potrebno je nazvati patronažnu sestru iz Doma zdravlja kojemu pripadate i dogovoriti njen posjet. Ako nemate direktan broj mobitela (jer pošto su uvijek na terenu imaju službeni  mobitel) raspitajte se još za vrijeme trudnoće od drugih mama ili jednostavno na centrali vašeg Doma zdravlja. Pošto su patronažne sestre veći dio svog radnog vremena na terenu najsigurnije je da ih zovete čim počnu raditi u 7 sati.

Patronažna sestra će vjerojatno doći već isti ili sljedeći dan, ovisno o poslu kojeg ima. Ona je zadužena da vam pomogne u prvim danima oko bebe te je stoga slobodno pitajte što god vas zanima. Prilikom prvog dolaska ona će zapisati podatke o vama i bebi, bebu izvagati i izmjeriti te mu previti pupak. Reći će vam kako dijete očistiti i kad dođe vrijeme za to pokazati kako se beba kupa. Ako imate problema s dojenjem, ali i vlastitih problema sa zdravljem ona vam također tu uskače, bilo pregledom ili savjetom da li trebate potražiti daljnju pomoć.

S njom, mamama koje poznajete ili na portalu najdoktor možete se raspitati kojeg pedijatra preporučuju. Dobro se raspitajte jer nisu svi isti (čitala sam kako neki vrijeđaju djecu npr. da imaju klempave uši) jer to je liječnik koji će se brinuti o vašem djetetu čitav niz godina. Naravno, i njega možete promijeniti kao i sve ostale, ali bolje odmah krenuti kako treba. Mi smo još u trudnoći pomno sve to istražili i odabrali tako da je moj suprug nakon što sam došla iz rodilišta otišao kod odabrane pedijatrice, provjerio prima li nove pacijente i naručio D. za prvi pregled. *Pretpostavljam da vas ne bi odbili niti da dođete bez da ste prethodno bili kod njih i naručili se, ali eto, ja smatram da je kulturnije doći i raspitati se da li primaju nove pacijente i naručiti se za pregled.

Pedijatri, barem kod nas, imaju podijeljeno radno vrijeme kada primaju zdrave, a kada bolesne pacijente. Obično prva dva sata primaju zdravu na vaganje, mjerenje i cijepljenje, a ostalo vrijeme bolesnu djecu. To je važno poštivati jer dolaskom sa zdravim djetetom u čekaonicu punu bolesne djece ugrožavate svoje dijete kao i obrnuto kad svoje bolesno dijete dovedete u vrijeme kada se primaju zdravi pacijenti. Ne bih to pisala da nisam vidjela kako se puno roditelja toga ne pridržava unatoč tome što je to istaknuto na više mjesta. Stvarno hitni slučajevi biti će, naravno primljeni u bilo koje doba.

Prvi pregled kod pedijatra je kada beba navrši mjesec dana. Naravno, ne treba biti točno u dan. Bebu se kasnije na vaganje i mjerenje (i cijepljenje) uvijek nosi oko tog datuma tijekom prve godine jer je cilj pratiti koliko je beba napredovala iz mjeseca u mjesec. Zato služe percintilne krivulje. Ukratko, na tim krivuljama pedijatar prati napredak vašeg djeteta s obzirom na težinu, duljinu i opseg glave te osim osobnog napretka na tim krivuljama prati se koliko je očekivana težina, duljina i opseg glave za njegovu dob. Nama pedijatrica svaki mjesec isprinta da i sami možemo pratiti napredak. Kasnije prilikom naručivanja prilagodite vrijeme bebinom ritmu hranjenja i spavanja.

Za prvi pregled (a i kasnije) slobodno možete pripremiti papirić s pitanjima kojih uvijek ima. Raspitajte se i da li vaš pedijatar ima mogućnost kontaktiranja e-mailom (naša ima i u nekoliko navrata ta mogućnost nam je dobro došla). Dobar pedijatar već zna otprilike što vas zanima pa će vam i sam puno toga reći. Na prvi pregled ponesite otpusno pismo iz rodilišta i zdravstvenu iskaznicu (odnosno prijavu na zdravstveno jer se sama iskaznica čeka i do 6 mj.), kao i tetra pelenu (na koju će polegnuti dijete i pregledati) te pelenu i ostali pribor za presvlačenje (zapravo cijelu torbu za bebu). Bebu je najpraktičnije držati u jajetu i izvaditi je neposredno prije pregleda u samoj ordinaciji (ulaženje s kolicima kod naših pedijatara nije dozvoljeno ni u čekaonicu ni u ordinaciju).

Na prvi pregled je poželjno da dođu oba roditelja iz više razloga. Dobro je da oba roditelja upoznaju pedijatra i steknu dojam. Zatim oko bebe je puno posla - svlačenja, presvačenja... I konačno pedijatar će vas pitati o bolestima u vašim obiteljima. Posebno naglasite ako je netko alergičan na neki lijek, ima epilepsiju ili febrilne konvulzije jer će vas onda pedijatar uputiti na specijalistički pregled kod neuropedijatra i objasniti kako se s bebom postupa u slučaju visoke temperature što će vrlo vjerojatno odgoditi cijepljenje. Pedijatar sve to bilježi u djetetov karton i to može utjecati na lijekove koje će pripisati djetetu kad bude bolesno, ali i na cijepljenje. Prilikom prvog pregleda pedijatar će propisati bebi uzimanje kapi vitamina D radi prevencija rahitisa, odnosno jačanje kostiju, a koji se uzima sve do djetetove 3 godine.

Na drugom pregledu, odnosno sa 2 mj. se bebe cijepe. (D. nije, ali to je posebna priča). Ako beba ima grčeve svakako napomenite pa će pedijatar prepisati neke kapi npr. Espumisan (protiv nadutosti) i Bio Gaiju (košta oko 100 kn) također ako beba ima soor (bijele naslage u usnoj šupljini). Prilikom davanja bilo kakvih vitamina ili lijekova pratite da li beba ima alergijsku reakciju.





U daljnjem tekstu navesti ću koje se formalnosti trebaju obaviti nakon izlaska iz rodilišta. Najprije treba nazvati matični ured i provjeriti da li je rodilište proslijedilo podatke o novorođenčetu. Ako je, tada oba roditelja u roku od 15 dana od dana rođenja djeteta moraju otići u matični ured  (pod koje spada prebivalište roditelja, ne kao prije pod koje spada rodilište) i prijaviti dijete. Tada se utvrđuje ime djeteta i potvrđuje otac djeteta (do tada se dijete vodi po majčinom prezimenu (npr. ako majka ima duplo prezime onda novorođenče uz svoje ime ima to duplo majčino prezime). U matičnom uredu dobivaju se izvod iz matice rođenih, rodni list, domovnicu i OIB za novorođenče. Sa sobom trebate ponijeti vjenčani list i osobne iskaznice oba roditelja, a bit će vam potreban i obrazac Zahtjev za izdavanje isprava iz matice rođenih i knjige državljana koji se dobiva u matičnom uredu, a morat ćete kupiti i biljege. Dok za dijete ne dobijete sve dokumente, kao njegova osobna isprava tijekom prvih mjesec dana služi otpusno pismo iz rodilišta. Tako da i njega morate dati na uvid u matičnom uredu.

Nakon matičnog ureda, ostale formalnosti može obaviti i samo jedan roditelj (otac ili majka). Novorođenče ne treba nigdje prisustvovati. Rodni list i domovnicu fotokopirajte u barem 5  primjeraka jer za sve daljnje formalnosti trebat će te po jedan primjerak.

Nakon matičnog ureda odlazite u policijsku postaju gdje za novorođenče treba napraviti prijavu prebivališta. Sa sobom trebate ponijeti rodni list djeteta ili izvod iz matice rođenih, domovnicu, osobne iskaznice oba roditelja te obrazac prijave prebivališta koji se dobiva u MUP-u ili se može skinuti s MUP-ovih web stranica.  Original dokumenata daje se na uvid, a predaje se kopija.

 Ako odmah želite djetetu napraviti osobnu iskaznicu trebat će vam još i njegova fotografija. Izrada osobne iskaznice za djecu do 5 godina stoji 60 kn (redovni postupak - čeka se 3-4 tjedna) koje možete uplatiti putem internet bankarstva (svi podaci su na MUP-ovim stranicama) ili osobno uzeti uplatnicu na MUP-ovom šalteru. Jedan roditelj podnosi zahtjev i daje izjavu da će drugi roditelj preuzeti djetetovu osobnu iskaznicu. Nakon što vam sms-om jave da je osobna iskaznica izrađena drugi roditelj dolazi po nju. Osobna iskaznica vrijedi 5 godina.



Ako je majka nezaposlena osoba, nakon rođenja djeteta mora se odjaviti sa Zavoda za zapošljavanje (potrebna vam je vaša osobna iskaznica i rodni list djeteta) i nakon toga na HZZO treba podnijeti zahtjev za ispalatu Rodiljne naknade.

U područni ured HZZO-a potrebno je podnijeti rodni list djeteta i potvrdu o prebivalištu djeteta te osobnu iskaznicu roditelja kako bi novorođenče dobilo zdravstveno osiguranje. Nakon prijave dobiva se potvrda zdravstveno osigurane osobe, odnosno privremena zdravstvena iskaznica za dijete, dok se ne dobije prava za 6 mjeseci.

Na HZZO podnosi se i zahtjev za isplatu jednokratne pomoći za opremu novorođenčeta. Uz zahtjev potrebno je priložiti kopije djetetovog izvoda iz matice rođenih i rodnog lista te presliku osobne i zdravstvene iskaznice roditelja, broj tekućeg računa, a na uvid se daje domovnica djeteta i uvjerenje o prebivalištu djeteta. Jednokratna novčana naknada iznosi oko 2.300 kuna.

Nezaposlena majka bez obzira na prethodni radni staž može se prijaviti na HZMO (potrebna vam je vaša osobna iskaznica i rodni list djeteta) jer imate pravo kao nezaposlena majka tijekom prve godine djetetova života na radni staž. Na HZMO također podnosite zahtjev za ostvarivanjem prava na doplatak za dijete. Potrebni su vam fotokopija rodnog lista djeteta, fotokopija osbne iskaznice oba roditelja, fotokopija vjenčanog lista i broj tekućeg računa. Ako već dobivate dječji doplatak potrebno je donijeti samo fotokopiju rodnog lista novorođenčeta i ispuniti zahtjev. Najvažnije je da vam primanja u obitelji po članu ne prelaze 1663 kn jer onda nemate pravo na dječji doplatak. Zahtjev se može predati bilo kada (ne samo u 2. mj.) i gledaju se primanja za prethodnu godinu. Rješenje se čeka nekoliko mjeseci, ali se onda dobije isplata za sve mjesece koje ste čekali. *Za dječji dohodak nemam osobnog iskustva tako da je to sve što sam saznala od drugih roditelja.

Na kraju odlazite u svoju općinu/gradsku upravu gdje tražite naknadu za novorođenčad (ona nije zakonski obavezna, ali je većina općina/Gradova isplaćuje i ovisi o njihovom proračunu. Može biti od nekoliko stotina kuna pa sve do nekoliko desetaka tisuća kuna i ponegdje visina splaćene naknade ovisi da li vam je to prvo, drugo, treće... dijete).
Jedan od zaposlenih roditelja treba u poreznoj upravi upisati dijete na svoju poreznu karticu radi ostvarivanja prava na poreznu olakšicu. Time uvećava svoj osobni odbitak, odnosno neoporezivi dio dohotka.

Tekst je napisan na temelju osobnog iskustva početkom 2017. godine tako da nemam iskustava s procedurom za zaposlene majke što se tiče odlaska na porodiljni i rodiljne naknade (po novom je prvih 6 mjeseci jedno, a drugih drugo... ali zbilja nisam upućena) i nemojte mi zamjeriti ako sam nešto napisala što se u međuvremenu promijenilo ili je drugačije na području gdje živite .

Kako je sve to izgledalo kod Gorgeous on a budget pročitajte ovdje LINK 

Nadam se da će vam moje iskustvo i savjeti pomoći. Ako želite nešto dodati, imate neki savjet ili svježije podatke ili ste zaposlena mama na porodiljnom slobodno se javite u komentare  😉 

utorak, 12. prosinca 2017.

Boravak u rodilištu nakon poroda

Pošto sam svoj porod već opisivala u ova dva posta LINK i LINK, sada vam želim pisati o tome što se događalo nakon poroda. Iskustvo Gorgeous on a budget s kojom pišem ovu seriju postova možete pročitati ovdje.




Dakle, nakon samog izgona (izlaska bebe), bebu je primalja omotala nekom dekicom/ručnikom i pokazala nam ju. Ono što me iznenadilo i što sam očekivala, jest to da beba nije uopće plakala.
Naslušala sam se svakakvih priča o okretanju bebe naglavačke, udaranju guze samo da bi zaplakala, ali ništa od toga nije bilo. D. nije plakao, ali je imao otvorene oči i micao ručicama. Nakon tih par minuta medicinska sestra je preuzela bebu i pretpostavljam da su joj tad određivali Apgar. Meni su rekli da mi je međica popucala i da će mi liječnik trebati napraviti nekoliko šavova. M. je izašao iz rađaonice i to vrijeme je iskoristio da svima javi da se D. rodio. Šivanje nisam osjetila stoga me nije ni boljelo. Osjećala sam samo da se tamo dolje nešto događa.

Nakon toga, upitali su me ako se osjećam dobro, na što sam odgovorila da sam dobro pa su pozvali M. i dali mi bebu da je držim (kontakt koža na kožu – zapravo D. je bio omotan, a ja u spavaćici). Nitko mi nije rekao da ga stavim niti ga je stavio na prsa tj. da ga dojim što sam zapravo očekivala čitajući o tome. Iskreno, to mi je bilo veliko olakšanje jer nisam htjela u tako predivnom trenutku objašnjavati zašto ne želim dojiti. Naime, zbog trudnoće (uzimanjem antidepresiva u trudnoći kao posljedicu može imati preuranjeni porod, simptome apstinencije po porodu i psihomotoričko zaostajanje) u dogovoru s liječnicom prestala sam uzimati lijek protiv anksioznosti (antidepresiv). Pošto se lijek izlučuje i putem majčina mlijeka morala sam odlučiti želim li dojiti i nadati se da će sve biti u redu ili ne dojiti i uzimati terapiju. Razmišljala sam i da probam dojiti, da će se možda sve promijeniti kada rodim pa mi tablete neće biti ni potrebne. Ali približavanjem poroda moje psihičko stanje bilo je sve gore i svi su me upozoravali ako jednom krenem dojiti da je puno teže poslije prestati (mastitis) stoga sam donijela definitivnu odluku da neću dojiti.
  
Ono što me iznenadilo je bebino okretanje očima (onako creepy kao u hororima) jer o tome nisam nikada ništa čula, ali pretpostavljam da je to bilo neka vrsta prilagodbe očiju na svjetlost izvan maternice. Tako smo nas troje proveli zajedno, držeći se, mazeći se i upoznavajući se sljedećih pola sata, dok mi nije vjerojatno popustio adrenalin i kada sam počela osjećati slabost. Tada je M. kao tata prvi put držao D. pri čemu je maleni prvi zaspao.

Pošto je meni bivalo sve lošije, obratili smo se sestrama koje su preuzele bebu i mene stavili na infuziju  i otvorile mi prozor da uđe svjež zrak. Pošto je M. bio vidljivo iscrpljen i stvarno mi više nije mogao pomoći, rekla sam mu da ode doma, a da će se za mene pobrinuti medicinske sestre. Meni ni nakon sat vremena nije bilo bolje, ali su me u krevetu izveli iz samog boksa rađaonice i ostavili me na hodniku. Iskreno, to mi je bilo malo neugodno jer mi je bilo stvarno loše (osjećala sam slabost, vrtoglavicu, mučninu) i uopće nije ništa ukazivalo na to da mi infuzija pomaže. Svakih 10 minuta netko je došao i priupitao me jesam li bolje na što sam odgovorila da nisam. I tako nekih 2 sata od poroda kad su me obavijestili da je taj dan bilo jako puno poroda i da neću biti smještena na odjel babinjača s bebom u sobi nego da ću biti smještena na odjelu gdje su trudnice i da beba neće biti sa mnom. Iskreno, kako god to nekome zvučalo, meni je to bilo veliko olakšanje jer sam se i dalje osjećala jako loše, na rubu snaga da padnem u nesvijest i da se ispovraćam.

Odveli su me na krevetu u sobu, u kojoj nije bilo nikoga i sjećam se da sam na trenutak zaspala od iscrpljenosti ili možda gubila svijest, uglavnom znam da jedino što me održavalo da budem koliko toliko budna je to što mi se užasno mokrilo od infuzije. Od ulaska u rađaonicu do poroda se mokri u ogromnu pelenu na koju vas polegnu, a nakon toga vam dolazi sestra i daje metalnu posudu u koju mokrite. Pošto se meni jako mokrilo, a bojala sam se da ću se srušiti ako se dignem s kreveta i odem na wc nekoliko puta zvala sam pritiskom na gumb iznad kreveta medicinske sestre da mi pomognu otići na wc. Prvi put kada sam ustala mislila sam da ću se srušiti jer nisam uopće osjećala svoje tijelo od struka na dolje. Nekako sam se doteturala do wc školjke tako što su me dvije sestre nosile. Nikada neću zaboraviti i vječno ću im biti zahvalna što mu nosile i brisale krv koja je tekla iz mene. Meni... koja im nisam ni majka, ni sestra... a koja se osjećala tako poniženo da to ne može sama napraviti, a one su me tješile da je to normalno. Isto tako, te iste sestre su isto to napravile za ženu koja je rodila nešto kasnije. Nazvala ih je radoznalim kujama jer su je gledale kako piša (naravno, kako ne bi pala). Samo mali primjer koliko smo različite i koliko različito doživljavamo iste stvari.

Soba na odjelu čuvanja trudnoće
Nešto kasnije u sobu su počele dolaziti druge rodilje. Ukupno nas je bilo četiri u sobi. Krenule smo si međusobno pričati kako nam je bilo i tješiti se da je najgore iza nas. Ono što je svima bilo zajedničko jest to da nas je više od vlastitog poroda istraumatiziralo zapomaganje i krikovi drugih rodilja u boksovima do naših. Poslije i iz razgovora s drugim rodiljama, a i iz osobnog iskustva mogu reći da je to nešto što vas proganja danima, osobito dok pokušavate zaspati... samo u glavi čujete to zapomaganje. Dok sam bila u rađaonici od tih krikova samo sam se još više uspaničila jer sam stalno očekivala kada ću ja doći u situaciju da me bude tako boljelo da tako zapomažem. Nasreću, nije, ali da sam bila glasna, bila sam. Da sam mogla šutke podnijeti bol, sigurno ne bih zapomagala. Ali to je jednostavno tako kako je. Nema toga što se to može napraviti kada su vrata svih boksova rađaonice stalno otvorena i osoblje šeta od jedne do druge rodilje (čini mi se da tamo postoji pet bokseva).

Uglavnom, da se vratim na atmosferu u sobi... Međusobno smo si pomagale pri ustajanju i odlasku u wc. Kako bi medicinske sestre mogle pomagati onoj koja je najslabija. Želim napomenuti, da nas je uz to, otprilike svakih pola sata obilazila sestra da vidi kako smo, ako nešto trebamo i nudila tablete protiv bolova kako se ono kaže šakom i kapom (Ketonal i Voltaren rapid). Pošto nisam znala što me očekuje po noći, ja sam si fino naslagala tih tabletica u noćni ormarić ako zatrebaju za svaki slučaj. Popila sam jedan Voltaren rapid prije spavanja i to je bilo to od poroda pa do odlaska doma. Uvečer, negdje oko 18-19 sati, skinuli su mi epiduralnu i dali mi prvu večeru – đuveč. Ajme, koja je to splačina bila, ali pojela sam je kao najukusniji obrok na svijetu. Sa svakim zalogajem sama sebi sam se čudila kako nemam žgaravice i kako mogu jesti... jer vjerojatno zadnji pošten obrok nisam pojela danima (mislim da sam posljednja dva tjedna živjela isključivo na bademima). Ostale rodilje su s gađenjem gledale hranu i naravno, prigovarale da im ništa ne valja. One su navalile na hranu koju su im donijeli njihovi i to po cijele Konzumove vrećice, ali ja nisam htjela da mi muž ništa nosi jer mi je bolnička hrana bila sasvim ok i dovoljna. U sobama na odjelu babinjača inače u svakoj sobi postoji i frižider u kojem si možete držati hranu. Uglavnom, nakon večere sam zaspala. Ajme, kako je to bio divan osjećaj. Nakon mjeseci spavanja u svim položajima, a jedan neudobniji od drugoga – konačno sam mogla leći – na leđa, na bok... opa i na trbuh, baš kao što sam spavala svih godina prije trudnoće. No, zbog braunile ipak sam spavala na boku i s ispruženom rukom. Svejedno, nakon nekih 36-40 sati – ja sam spavala, lalalala.

Doručak, ručak i večera


Sljedeći dan. Buđenje u 6 sati i mjerenje temperature. Doručak, palenta koju sam cijeli život prezirala... mljac, mljac. Prvo tuširanje – bez ičije pomoći jer mi nije trebala. Braunila je malo zakomplicirala stvari kao npr. otvaranje kutije s pastom za zube, ali to tuširanje... nakon dva dana znoja, krvi i ostalih tekućina – kao prvi skok u more hahaha. O stvarima koje su vam potrebne u rodilištu pisala sam ovdje  - LINK. Čekanje vizite koja nikada nije došla (jer smo mi ipak bili na drugom odjelu). Razgovor s cimericama, dopisivanje sa svima živima i ručak. Nakon ručka premještaju me na odjel babinjača, tj. sama se premještam, jer hodam, skakućem, kažu sestre polako... ne mogu polako... polako sam svih ovih 9 mjeseci, sad želim skakati, hodati, trčati. Puna sam energije i jedva čekam vidjeti svoju bebu.

Soba na odjelu babinjača (frižider između prva dva kreveta, svaka soba još ima i kupaonicu i svaka rodilja ima svoj ormar - ovo žuto u desnom kutu)

U sobi me dočekuju dvije nove cimerice. Obje su rodile carskim rezom i tu su već preko dva tjedna. Jednoj je dijete u inkubatoru. U krevetiću mi donose moju bebu. Gledam ga, držim ga i ne mogu vjerovati da je moj. Tako je predivan, savršen... moj, moj, moj. Mazim ga po obraščićima, slikam iz svih mogućih položaja kako bih poslala najsvježiju fotku tati. Maleni se u ova 24 sata jako promijenio. Više nije ljubičast i izgužvan, već izgleda kao prava beba.

Ubrzo dolazi starija medicinska sestra koja mi ukratko objašnjava kako treba dojiti i ostavlja papir na kojem treba zapisivati kada i koliko dugo dojim. Kada sam je pitala neka mi ugrubo kaže svakih koliko vremena trebam bebu staviti na prsa rekla mi je svaki put kad beba zaplače. Vidjelo se po njoj da nije osoba kojoj možeš reći da ne želiš dojiti. Mislila sam, preživjet ću nekako još dan-dva dok ne izađemo pa ću mu doma dati bočicu.

Iako sam već odavno odlučila da neću dojiti nikako to pitanje nije dolazilo na red. Zbog toga sam kako se bližio porod bila sve anksioznija i depresivnija. Nisam znala kome se obratiti. Mislila sam da će me pitati želim li dojiti u trudničkoj ambulanti, ali nisu, pa kad dođem na porod, nakon što rodim, kad mi prvi put daju bebu, kad dođe vizita, kad i prvi put donesu bebu u sobu... ali nisu. Dojenje se podrazumijevalo. Znam da će mnogi pomisliti – pa sigurno si mogla nekome reći. Vjerujte mi da sam pokušala iskoristiti svaku od navedenih situacija kako bi započela tu temu, ali naprosto nikako nisam to uspjela, ili bi doktor negdje otišao ili bi mi rekli da sad nije vrijeme za tu temu. Uostalom, čemu praviti takvu dramu oko dojenja... pa kada čitaš na forumima da će ti beba ostati gladna ako je ne dojiš jer joj u rodilištu ne žele dati bočicu kako bi te potaknuli da pod svaku cijenu dojiš jer su se na to obvezali kako bi bili u sklopu programa Rodilište prijatelj djece (a danas su sva takva u Hrvatskoj), dojenje nije nešto čemu olako pristupaš.

Dojenje je bilo blago rečeno traumatično. Niti sam ja znala kako bebu treba namjestiti, niti je beba znala kako treba vući. A beba je plakala stalno!!! Zvala sam medicinske sestre da mi pokažu, ali nakon nekoliko puta što su došle shvatila sam da je bolje da se sama snađem i da pitam cimericu da mi pokaže. Još sam malenog nekako i namjestila da jede, ali on nije htio/znao vući. Ono što želim naglasiti je da su mi stalno ponavljali beba ne smije plakati... jer ako plače znači da je gladna. A ono što sam ja znala jest da je beba bila sve gladnija i glasnija, a ja sam se osjećala kao nemajka najgore vrste jer nisam bila u stanju napraviti ono što se od mene očekuje. Ta patnja i neprestani pokušaji da ga nahranim trajala je nekih 7-8 sati, nakon čega su mi ponudili da uzmu bebu preko noći da se mogu odmoriti.

Od tog trenutka kada sam ostala sama, nešto je u meni puklo. Sve ono čega sam se bojala u trudnoći – sada se obistinilo. Sva moja snaga da ostanem pribrana tijekom trudnoće sada je u trenu nestala. Pošto je cimerica u sobi spavala otišla sam u kupaonicu. Doživjela sam svoj prvi veliki napad panike. Plakala sam, tresla se, hvatala dah i povraćala. U jednom trenutku sam izgubila i svijest jer ne znam kako sam se našla na podu. Uspjela sam dohvatiti mobitel i nazvati M., ali pošto je već bilo 2 sata iza ponoći (sve je to trajalo nekih 2-3 sata), on je spavao i nije čuo moje pozive. Odlučila sam skupiti svu snagu i hrabrost ovoga svijeta i nekako se doteturati do dežurne ambulante. Tamo sam jednostavno pukla... Rekli su mi da sam doživjela živčani slom. Predivna sestra me grlila i tješila i rekla da nije uopće problem ako ne želim dojiti, da nisam jedina, da je djetetu potrebna psihički stabilna majka koja će se o njemu brinuti, a ne dojka pod svaku cijenu. Bile su to prve riječi utjehe koje sam ikada dobila na tu temu. Koliko god sam se informirala o svemu – uvijek bih naišla na zid, na grube riječi, na uvrede. Majka si i MORAŠ dojiti! Nije postojalo dovoljno dobro opravdanje da ne dojim. Niti to što ću piti lijek koji mi pomaže da budem pribrana, nesuicidalna i nedepresivna – jer eto, majka sam i sebe moram staviti u drugi plan (šutit i trpit), a za dijete je važnije da pije majčino mlijeko jer dati mu mliječnu formulu znači da će biti slabijeg imuniteta, da će češće obolijevati, da nećemo uspostaviti jako emocionalnu vezu... Nevjerojatno koliko mržnje, negativnosti, dezinformacija, pristranosti i osuđivanja postoji među majkama. Ako ne dojiš – nisi majka! Ti misliš samo na sebe i vlastitu komociju. Ako si uzela epiduralnu ili ako si rodila carskim rezom – ti si lošija majka od one koja je rodila prirodno jer ti ni ne znaš što je porod! Nitko ne daje savjete ili mišljenja nego svi se pretvaraju u sveznalice. Ona zna sve o svakome i svačemu i ti je moraš slušati jer ona tako kaže. Nikako ne smiješ po svom. Niz se samo nastavlja... jer kada je u pitanju dijete svi znaju sve bolje od tebe koja si mu majka. Ali zapitaj se kome se to trebaš dokazivati? Kome je to važno? Hoće li tvome djetetu jednoga dana biti važnije da li si ga dojila ili si psihički bila izvan sebe pa nisi mogla biti uz njega da ga grliš, maziš i paziš. A to je zapravo bitno. Nije važno niti da ima na sebi skupu robu, niti najnoviji model kolica, nego da ima uza sebe majku.

Zahvaljujući tom teroriziranju da u trudnoći što god napraviš krivo napraviš, forsiranju poroda bez lijekova protiv bolova pa makar junački umrla na porodu, forsiranju dojenja, ali i činjenica da me trudnoća zatekla potpuno nespremnu jer su me doktori tijekom godina bezuspješnog liječenja neplodnosti uvjeravali da ne mogu ostati trudna pa zapravo nikada se nisam niti informirala o bilo čemu vezanome uz trudnoću i majčinstvo jer mi je ta tema bila jednostavno prebolna... mislila sam - ako o tome niti ne razmišljam to niti ne postoji, a samim time ne izlažem se daljnjoj boli... moja trudnoća se pretvorila u traumu, a život u pakao. Još otprije sklona anksioznosti, pala sam u depresiju uvjerena da sam nesposobna biti majka kakvom se od društva očekuje.



Na ovom linku možete pročitati ispovijest majke čija je priča skoro identična mojoj (izuzev pljuvanja, blizanaca i nepodnošenja muža), a do kojeg sam došla tek sada dok sam se pripremala za pisanje ovog posta. *Tekst koji slijedi je prilagođen mojoj priči.

Cijeli život sam gledala trudnice...  njihov osmijeh, način na koji se kreću, komuniciraju, njihov sjaj u očima... I bila sam uvjerena da ću jednoga dana i sama biti takva.
Suprug i ja smo htjeli bebu. Konačno, test je pokazao plusić i bili smo nevjerojatno sretni. Mislila sam da moji dani "blaženog stanja" počinju. I jesu. Trajali su puna dva tjedna. Ostatak trudnoće je bio sve osim blažen. Krenule su prve mučnine, prvo samo jutarnje, a onda cjelodnevne. Povraćanje, stalna muka u želucu. Čitala sam forume, istraživala sve moguće stranice s namjerom da pronađem bilo što, što bi mi pomoglo da to sve prestane ili barem da se ublaži, da budem trudnica kakva sam htjela biti, ona nasmijana, sretna, u iščekivanju da vidim svoga bebača.

U međuvremenu su se simptomi trudnoće pogoršali. Pranje zubi, tuširanje, ulazak u bilo kakvu trgovinu, kafić, postali su pokora zbog raznoraznih mirisa koje nisam mogla podnijeti. Svaki miris mi je izazivao mučninu... Miris paste za zube, gela za tuširanje, krema za tijelo, zapravo svi mirisi su me ubijali.

Došao je još jedan ginekološki pregled...  mislim da je bio šesti mjesec trudnoće, a  ja sam već bila toliko iscrpljena da sam samo u sebi pomislila: "Izlazi van čim prije jer te više tu ne mogu podnijeti". I tu sam se uhvatila. Suze su krenule zbog takvog razmišljanja, kakva sam ja to majka da mogu tako nešto pomisliti?! Kada sam došla doma, sjela sam i počela razmišljati o toj misli. Međutim, na tu misao se nadovezalo još njih.

Nisam podnosila osjećaj trudnoće. Zapravo, mrzila sam taj osjećaj. Mrzila sam osjećaj da u meni nešto raste, da to nešto mijenja moje tijelo, da zbog toga nečega ja već mjesecima živim u paklu. Stalno sam plakala jer sam osuđivala sebe zbog takvih misli. Normalna majka ne može tako razmišljati. Sjetila sam se svih onih nasmiješenih trudnica koje su zračile srećom i veseljem. Ja sam sjedila, plakala, mrzila sebe i sve vezano za trudnoću. Od toga dana se nisam više mogla odvojiti od takvih misli. Dapače, postajale su sve učestalije i snažnije. Sa svakim povraćanjem, mokrenjem, teškim udisajem, neprospavanom noći zbog bolova, zapravo sa svakim novim danom sam mrzila to stanje trudnoće sve više.

Izgubila sam volju za druženjem, ja, koja sam voljela piti kave s prijateljicama i uživati u razglabanju svih mogućih tema. Izgubila sam volju za sređivanjem, ja, koja sam uživala u tome da izgledam fino i dotjerano. Izgubila sam volju za čišćenjem, ja, koja sam uživala u mirisu tek očišćene kuće. Izgubila sam volju ići na izlete, ja, koja sam sa suprugom svaki vikend bila na drugom mjestu. Izgubila sam volju za život. Sjedila sam na kauču danima i plakala.
Na svakom ginekološkom pregledu, moje jedino pitanje je bilo: "Što mislite, doktore, hoću li ja brzo roditi?" On je mislio da sam nestrpljiva i da jedva čekam da vidim svoje dijete, a ja sam u sebi plakala jer sam samo htjela vidjeti tračak svjetlosti na kraju tunela. Psihičko stanje mi se jako pogoršalo. Ništa me više nije veselilo. Postala sam hodajuća mumija bez ikakvog izraza emocije na licu.
Svi simptomi koje sam navela ostali su do kraja trudnoće. Do zadnjeg dana. Devet mjeseci sam se osjećala bolesno. Pretvorila sam se u neku drugu osobu. Fizički i psihički. Sama sebi sam bila neprepoznatljiva.

Došao je i taj dan. Ležala sam na stolu, donijeli su mi ga da ga vidim na kratko. Onaj osjećaj o kojem pričaju da se odmah zaljubite u svoje dijete kod mene se, naravno, nije pojavio. Za mene je to bilo samo dijete i ništa više od toga. Naravno, bilo mi je drago što je živ i zdrav, ali neku ljubav nisam osjetila.

Nije prošao niti jedan dan da se nisam upitala je li mi ovo zaista trebalo. Odnos i osjećaji prema njemu su se malo-pomalo mijenjali. Tek nakon nekih 9 mjeseci je počelo biti baš onako kako sam htjela da bude. Da svoje dijete volim svim srcem i dušom, da bude moj centar svijeta – moje sve. No nije do toga došlo bez moje goleme želje, upornosti i stručne pomoći.

Kažu da majka sve zaboravi kad vidi svoje dijete. Ja ne spadam u te majke. Do kraja života neću zaboraviti kakvu sam trudnoću imala. Do kraja života neću zaboraviti da sam se promijenila fizički i psihički. Do kraja života neću promijeniti mišljenje da je to najgore razdoblje moga života. Ne bih još jednom mogla proći kroz sve. Za nikoga i za ništa na svijetu.


Ovakve priče ne bi smjele biti izuzetak i zato želim pisati o temama o kojima svi najradije šute i nekako zakopaju duboko u sebi jer se o njima boje govoriti ili misle da je sramota priznati da se tako nešto događa.



Da se vratim na boravak u rodilištu... Medicinsko osoblje Petrove bolnice pružilo mi je svu moguću pomoć i potporu. Čak i više od onog službenog. Dopuštali su da M. bude sa mnom koliko god ga trebam. A trebala sam ga puno, puno jer je on jedini znao što stvarno proživljavam. Za to vrijeme nisam jednu lošu riječ ni ružan pogled dobila jer ne dojim (a koje sam čula da druge majke dobivaju i zbog koje sam zapravo i cijelu trudnoću provela u strahu). Beba je bila sa mnom koliko sam htjela da bude, a kada ju je trebalo nahraniti i presvući oni bi je uzimali u zajedničku sobu gdje su sve ostale bebe. Inače, u Petrovoj je tako da dijete može biti stalno uz vas ili možete u bilo koje doba pitati da bebu uzmu kako biste se odmorili. Prema onome što sam vidjela, mame najčešće biraju da je beba s njima preko dana, od 6 do 22 sati, a preko noći da je uzmu da se mogu naspavati. I da, mame ne mijenjaju bebama pelene nego to rade medicinske sestre koje čini mi se dolaze svaka 3 sata i premotaju sve bebe u sobi tako da ne trebate ništa uzimati u rodilište za bebe osim naravno odjeće za izlazak, ali to je najbolje da vam netko donese na dan izlaska jer se predaje sestrama nekih sat vremena prije otpusta. Meni su sestre pokazale kako da premotam, hranim i podrignem bebu.

Jana i žuti gerber koje mi daruje M., a koji su postali naša tradicija tijekom svakog boravka u bolnici


Ako se dobro sjećam, postojala je samo jutarnja vizita. Sastojala se od doktora i hrpe sestara. Većinom bi samo pitali jesmo li dobro i to je to. Nitko nas nije pregledavao. Sve je bilo opušteno i više reda radi. Uvijek su naglasili da ako nekome nešto treba da može pozvati sestre na zvonce iznad kreveta ili u bilo koje doba doći do njih u ambulantu. Jednom dnevno bi do mene došla pedijatrica i obavijestila me što je s mojom bebom (npr. kada su ga cijepili, kada su morali staviti pod lampu zbog žutice ili kada su mu vadili krv i dali terapiju protiv streptokoka).

Izašli smo nakon 9 dana boravka u rodilištu. Sjećam se da su mi stalno govorili da idem van u ponedjeljak i onda je došla nedjelja ujutro i rekli mi da idem van. Nisam uopće bila spremna, tj. muž mi nije donio ni stvari niti je doma pripremio sve za bebu tako da smo sve to zbrda-zdola nekako napravili u tih par sati koliko smo imali. Tek  na otpustu su mi rekli da mu dajem Novalac, a ne Nan koji je do tada pio tako da je M. uz sve ostalo morao još tražiti ljekarnu koja radi nedjeljom da kupi tu hranu jer ona koju je kupio više nije odgovarala. Tada nismo znali da se mliječna formula može kupiti u bilo kojem šoping centru ili možda i jesmo, ali nismo bili sigurni koja jer osim jedinice postoje i neke specijalne sa skraćenicama koje tada nismo kužili 1% tako da je sigurnije bilo otići u ljekarnu i pitati tamo što nam točno treba. Na otpustu nas je bilo cca. dvadeset i znam da smo čekali jedno dva sata u redu da nam u tamo nekoj prostoriji svima redom pokažu kako se bebi stavlja pelena i kako se beba oblači, te nam daju otpusno pismo i knjižicu s pečatima od cijepljenja za bebu. I to je to... Dalje smo bili prepušteni sami sebi jer nas doma nije čekao nitko. Mislili smo da sve možemo sami, ali to je priča za neki drugi post :)