ponedjeljak, 20. studenoga 2017.

Razlike u njezi i brizi beba danas i nekada

Često mi se događa da ne mogu naći odgovor na neko pitanje o brizi i njezi moje bebe pa se tada obraćam svojoj mami jer ipak je ona odgojila četvero svoje djece (u 70-im, 80-im i 90 im god. 20. st.), baka je sedmero unučadi (rođenih u razdoblju od 90-ih do 2017.), radila je u vrtiću i školi cijeli radni vijek odnosno ima veliko iskustvo s djecom. Pošto nisam osoba koja stvari prihvaća "zdravo za gotovo" ipak propitkujem svaki dobiveni odgovor i savjet. Na taj sam način došla do toga da postoje velike razlike u njezi i brizi beba danas i prije deset, dvadeset, trideset, četrdeset godina. 
Ovo neće biti post o tome kako te stvari nisu bile dobre ili kako su bile bolje jer nismo ispali uopće loši nego želim navesti razlike koje sam primjetila da postoje. 


Prvo na što svi pomisle su pelene. Istina, prije su se koristile isključivo platnene pelene jer jednokratnih pelena nije bilo ili se nisu mogle kupiti u našim dućanima. Danas su lako dostupne i jedne i druge i možemo birati koje ćemo koristiti. Čak i ako se odlučimo za platnene, koje zapravo nisu iste kao one koje smo mi nosili lakše ih je koristiti zbog perilice rublja koja tada mnogi nisu imali ili su bile s ručnim okretanjem ili kasnije s 300 okretaja :)



Osvrnula bih se i na to da je za puno stvari, možda i od odlučujuće važnosti  potpora koju majka ima. Naime, tada gotovo da i nije bilo kućanstva koje se sastojalo samo od roditelja i djeteta već su tu bili bake i djedovi, tete, ujaci i stričevi nerijetko i prabaka ili pradjed. Ako ne u istoj kući, onda u istom dvorištu ili susjedstvu. I svi su oni na neki način pomagali - bilo oko djeteta ili obavljajući razne kućanske poslove.
To se očituje i u velikoj razlici kada djeca kreću u jaslice odnosno vrtić. Prije su djeca kretala s četiri - pet godina u vrtić, a danas sve više djece kreće u jaslice s godinu dana ili tek nešto kasnije jer ih naprosto nema tko čuvati dok roditelji rade. Nekoć je bilo dovoljno da djeca u vrtiću borave od pet, šest sati jer je većini radno vrijeme bilo od 7-14 ili 8-15 sati imali su nekoga kod koga je dijete moglo biti dok se roditelji ne vrate s posla, dok sada jaslice i vrtići rade od 7 do 18 sati što još uvijek nije dovoljno jer roditelji nerijetko rade i u popodnevnoj smjeni.

U međuvremenu smo počeli koristiti razne aparate koji nam olakšavaju svakodnevicu, ali oni ne zamjenjuju čovjeka jer npr. suđe i odjeću može oprati perilica umjesto svekrve ili mame, ali pričuvati dijete ne može. A pritisak da sve bude savršeno i da nikada nije dovoljno dobro se samo povećava.

Susjedi i prijatelji su isto tako bili povezaniji i spremni uz svoju pričuvati i tuđu djecu. Sada na to rijetko tko pristaje jer je odgovornost ako se nešto djetetu dogodi ogromna. O pedofilima prije nije se praktički ni znalo, a sada ih ima u svakom susjedstvu. Prije su i starija djeca čuvala mlađu, a sada je to narušavanje osobnosti i stavljanje prevelike odgovornosti na starije dijete. Ja sam recimo s 12 godina sama čuvala 2 bebe (brata i nećaka u dobi od godine dana) dok su moji roditelji morali nešto obaviti s vremena na vrijeme. I pritom bih čistila i kuhala. I nikome to nije bilo čudno, naporno ili nenormalno. 
I danas mnogi imaju takav vid potpore, ali o tome ne pričaju jer se valjda podrazumijeva da si svatko može priuštiti vlastiti stan ili kuću pa ima čak bude neugodno priznati da žive npr. sa svojim ili suprugovim roditeljima svatko na svom katu kuće. Takve mame vam doduše neće zaboraviti nabiti na nos kako one sve same uspijevaju, voditi kućanstvo i brinuti se o djetetu/djeci. I samo to da vam netko pričuva dijete da se na miru možete istuširati ili vam pomogne da s kolicima možete niz stepenice čini velikuuuu razliku. Stoga nikada nemojte sebe uspoređivati s drugima i padati u očaj što ne možete sve što i drugi jer nitko osim vas sami ne zna kako živite.



PREHRANA
Kada majka nije mogla dojiti djeca bi se hranila životinjskim mlijekom (kravlje, kozje, ovčje) dok su u neka modernija vremena ipak došli do toga da se dijete mora hraniti posebnim mliječnim formulama. Nemojmo zaboraviti da su u to doba kravice i ostale životinje šetale livadama i jele travu te da se mlijeko tada nije podvrgavalo nikakvim tehnološkim procesima osim najobičnijeg kuhanja. Nije bilo trajnog mlijeka s ovoliko ili onoliko mliječne masti već najobičnije mlijeko - svježe ili kuhano. Najnovija istraživanja govore da bebe životinjska mlijeka ne smiju konzumirati uopće u prvoj godini života (osim u obliku jogurta i sireva koji su dobri za miješanje sa žitaricama, voćem i povrćem od 8. mj. života), ali ne i samo mlijeko), a najbolje ne sve do 3. godine jer  u usporedbi s majčinim mlijekom ili mliječnim formulama (svojim sastavom maksimalno približena sastavu majčinog mlijeka), takva mlijeka imaju brojne nedostatke:
• nemaju dovoljno željeza i cinka
• imaju nedostatak vitamina E i C
• imaju nedostatak esencijalnih masnih kiselina
• imaju visoki sadržaj bjelančevina što može naškoditi još nerazvijenom probavnom
sustavu dojenčeta i opteretiti mu bubrege
• imaju visok udio minerala (natrij, kalij) što također opterećuje bubrege



Kada smo kod dojenja prije se dojilo prema "rasporedu" svaka tri sata (kako što se sada radi ako se beba hrani mliječnom formulom), a ne na zahtjev.  Naravno, to ne znači da i sada nema majki koje ne doje prema rasporedu ili obrnuto, da ih prije nije bilo koje su dojile na zahtjev. Prije se poticalo dojenje prema rasporedu počevši od samog rođenja djeteta kada bi mama i beba bili odvojeni, a beba bi se donosila mami na dojenje svaka tri sata, dok je sada od samog rođenja beba uz mamu tako da je može dojiti kad god beba za to pokaže potrebu (npr. plače, okreće glavu kao da nešto traži, stavlja šake u usta ili je nemirno). Navedeni znakovi ne znače nužno da je beba gladna (možda je željna bliskosti ili naprosto to radi jer mora i ona nešto raditi (nadam se da me razumijete što želim reći)). Kod dojenja na zahtjev ne postoji propisano vrijeme između podoja (u stvarnosti to znači da vam je beba na prsima 20 od 24 sata u danu).
Kod dojenja prema rasporedu beba se stavlja na prsa svakih tri sata i podoj traje dok god beba ne pokaže da je sita. Dakle, ne stavlja se bebu na prsa kad počne plakati od gladi (kao što se to ne čini niti kada beba pije mliječnu formulu) već kad joj je vrijeme za jesti (beba se navikne na taj ritam i ne pokazuje znakove da je gladna prije tog vremena) što uporno zagovornici dojenja na zahtjev forsiraju i majka isto tako proizvodi dovoljno mlijeka za svoju bebu baš kao i kod dojenja na zahtjev. A o tome da je beba bliskija s mamom ako je hrani na zahtjev ili u konačnici na bočicu je uvredljivo i stvara dojam da su te majke - nemajke i da manje vole svoju djecu što apsolutno nije istina. Pritom, nitko ne razmišlja kako dojenje na zahtjev utječe na majku koja se ne može odmoriti, odspavati, jesti, istuširati se i na kraju oporaviti od poroda. Ali naravno, kada su bebe u pitanju, mi nismo bitne. 



Dohrana
U doba kada se moja mama rodila (50-ih) bilo je normalno djeci dodavati u kravlje mlijeko kukuruznu krupicu (palentu, žgance) ako je dijete slabo napredovalo (ili nije napredovalo kako su si ukućani to zamislili jer za razliku od danas, tada se kod doktora išlo samo kad je dijete bilo bolesno, a ne na redovite mjesečne kontrole). Sada se zna da se s bilo kakvim oblikom dohrane ne smije početi prije navršenih 17 tjedana, odnosno 4. mjeseca života. Ako dijete slabo napreduje, a to procjenjuje pedijatar - uzroci se traže u možebitnoj nedovoljnoj količini majčina mlijeka/mliječne formule ili općem zdravstvenom stanju djeteta (krvna slika, pregled probavnog trakta, alergije i slično). 

U vrijeme kada sam ja rođena (80-ih) bebama se s dohranom počinjalo već s tri mjeseca. Tako mi je mama uvijek pričala kako sam već s 4. mj. uvelike mljackala paštetu s koricom kruha što bi u današnje doba izazvalo sablazan jer se ne preporučuje da bebe počinju s dohranom prije navršenih 4. mj. života (17 tj.), kod djece dojene majčinim mlijekom niti prije navršenih 6 mj. (jer majčino mlijeko zadovoljava sve bebine potrebe (naravno ako se majka hrani kvalitetno, zdravo i raznovrsno te dijete dobiva na težini)). Pašteta i slične prerađevine (hrenovke, kobasice, salame) se ne preporučuju uopće u prehrani djece prije treće godine (ja bih rekla niti tada), a kruh se djeci uvodi tek s navršenih 9 mjeseci. IzvorIzvor
Što li bi tek današnji nutricionisti rekli na to da smo u vrtiću jeli krofne i pili Divku (bijelu kavu), to je bilo za dobrih dana - inače smo dobivali jednu krišku polubijelog kruha i isto tako jednu krišku mortadele, a bili smo u vrtiću od 7:30 do 13:30. Možete li zamisliti danas da netko djeci u vrtiću daje Nescafe? Desetljeće kasnije hrenovke i pomfrit, kao i pizza bili su na meniju skoro svakog vrtića. Danas djeca imaju bogat meni - npr. zajutrak u 8 sati: mlijeko sa žitaricama ili sendvič, u 10 sati jabuku ili naranču, ručak u 12: juha, meso i rizi-bizi i salata, kasnije užina: jogurt i kolač ili pecivo sa sjemenkama. Ide na bolje 😄 Primjer



Naravno da se bebama u 80-ima mlijeko dodavalo kekse već od najranije dobi kako bi "dodali kalorijsku vrijednost mlijeku" i dijete bi bilo deblje (jer debela beba = zdrava beba). U voćne kašice se redovno dodavao šećer (naribana jabuka sa šećerom). Povrtne kašice se nisu davale jer bebe ih nisu htjele. Naravno kako i bi sa zašećerene jabuke prešli na nezašećereno i gorko povrće (mrkvica se isto posipala šećerom). Danas je zabranjeno djeci u kašice dodavati šećer i sol ili bilo kakve začine (izuzev cejlonskog cimeta od 6 mj. života) što je navedeno i na svakoj kupovnoj kašici (za njih vrijedi pravilo i da se ne smiju dodavati umjetni zaslađivači i konzervansi). Sol opterećuje djetetove bubrege i probavni sustav i može dovesti do povišenog krvnog tlaka u starijoj dobi, a šećer povećava rizik od nastanka karijesa, debljine i proljeva.  Preporuka je započeti dohranu s povrćem jer se ima neutralniji okus od voća, a i ako se prvo uvede voće postoji mogućnost da će beba nakon toga teško prihvatiti povrće jer se naviknula na slatki okus voća. Izvor

Isto vrijedi i za sokove i čaj - uvijek nezaslađeni. Čaj od šipka se ne preporučuje kao nekada u slučaju proljeva jer se njime ništa ne postiže što se ne bi postiglo i običnom vodom. U slučaju proljeva preporučuju se rehidratacijske otopine koje sprečavaju dehidraciju i nadoknađuju izgubljene elektrolite. Izvor
Ne preporučuje se ni čaj od kamilice za pranje očiju - jer nije sterilan, može biti jako alergen, sužava suzni kanal i time otežava izlučivanje sekreta. Izvor

Voda se smatra glavnim izvorom tekućine. Doduše, sada se ne preporučuje davati vodu bebama do 6 mj. ili do kada se krene s dohranom jer se smatra da bebe kroz majčino mlijeko dobivaju točnu količinu vode koja im je potrebna. S druge strane smatra se da bebama koje piju mliječnu formulu treba davati nekoliko žličica prokuhane vode. Izvor




PSIHOMOTORIČKI RAZVOJ

Nekoć se nije vježbalo s bebama osim ako za to nije bilo potrebe, a to se često vidjelo kad je dijete već bilo dosta veliko, nerijetko tek u školi kad bi se dijete proglasilo usporenim ili nespretnim. Danas se preporučuje krenuti s vježbama već kad beba napuni jedan ili dva mjeseca života. 
Izvor: Milivoj Jovančević - Godine prve, zašto su važne.





Međutim, više se ne savjetuje bebe podlagati i okruživati jastucima kako bi prosjedila sa 6 mjeseci već je cilj da se beba sama posjedne do 9. mjeseca života, odnosno da sama dođe u sjedeći položaj kroz igru. Na taj je način stabilnija i ne pati joj kralježnica jer je do tog položaja došla sama i kada je kralježnica bila dovoljno čvrsta. Ja sama patim od velikih bolova u leđima i imam iskrivljenu kralježnicu upravo zato jer je tadašnji neuropedijatar zahtijevao od moje mame da sjedim sa 6 mjeseci. Pitajte svoje majke i vidjet ćete da je to tada bilo normalno i uobičajeno.



Bebe tada nisu puzale jer se smatralo da bi se na hladnim i prljavim podovima mogle razboljeti ili su se mame i tate htjeli povremeno odmoriti i nečime zaokupirati bebe dok su nešto radili. Zato su bile u hodalicama, vrtićima* (ogradicama) ili pak u kolicima,  kada je došlo vrijeme za hodanje (oko godinu dana) s djecom se vježbalo držeći ih za ruke ili ispod pazuha. Prema riječima našeg fizioterapeuta nahodavanje se danas ne preporučuje jer isto kao i u hodalicama bebe stoje na prstima umjesto na punom stopalu, teže razvijaju ravnotežu i usporavaju motoriku. Baby jumperi i bumbo seat su po tom pitanju još gori i nikako se ne preporučuju, a roditelji ih posebno u SAD-u koriste jer misle da njime ubrzavaju djetetov razvoj (a dijete zapravo nazaduje). Ali nije poanta u žurbi već da beba to svlada sama i u ritmu koji joj odgovara (ne preskaču se razvojne faze). Dijete dakle, do svega treba doći samo. Puzanje je osobito važno za pravilno držanje i za daljnji razvoj motorike. Danas je isto tako puno veći raspon u kojem je normalno da dijete prohoda - od 9 pa sve do 15 mjeseci. Smatra se da svako dijete ima svoj ritam razvoja i usvajanja vještina i da to treba poštivati. Izvor  izvor  izvor
Vrtići (ogradice) i danas se smatraju u redu, osobito dok je beba manja, a već dovoljno velika da je ne možemo samu pustiti npr. na kauču jer bi pala ili i kasnije ali kao kratko rješenje dok npr. majka mora nešto obaviti, a da može pustiti dijete na sigurnom za to vrijeme. 
**Ovdje se govori o normalnom razvoju, ako vaše dijete ima određena odstupanja, naravno da ćete slijediti upute stručnjaka i vježbati po njihovim uputama.

Motorički razvoj zdravog djeteta odvija se potpuno spontano prema prirodnim zakonima kretanja. Dijete će sve motoričke radnje naučiti potpuno samostalno i zato ga nije potrebno "učiti" da sjedi, stoji, hvata, hoda. Između motoričkog i psihičkog razvoja postoji povezanost stoga se često koristi izraz “psiho-motorički” razvoj. 


Smatram da su te razlike posljedica stalnog napretka, što na području medicine što na području psihologije, ali i prije svega na velikoj dostupnosti informacija. Jer, recimo, naše mame mogle su učiti od uskog kruga ljudi, upiti njihova iskustva i primijeniti na svojoj djeci. Dok današnje majke mogu saznati iskustva puno većeg broja roditelja koja žive i u puno drugačijim uvjetima (ponekad naprednijim, a ponekad lošijim) od nje same.

Vjerojatno postoje još brojne razlike, ali ove sam uočila ili sam na njih obratila pozornost jer su se direktno ticale perioda do 10 mj. koliko D. sada ima. Ako vi znate još kakvu slobodno mi napišite u komentare. 

petak, 3. studenoga 2017.

Nivea EdT - priča o ljubavi

Svi oni koji me bar malo poznaju znaju za moju opsjednutost Niveom. Nije to ljubav, to je - moram imati sve što miriši na snježnobijelu kremu upakiranu u plavu kutijicu. 😁 Kod mene nema one priče... baba ju je koristila pa je koristim i ja. Zapravo u mojoj obitelji Nivea se uopće nije koristila. Žene jednostavno nisu bile od mazuckanja nikakve vrste. I onda sam došla ja - girly girl kakvu je mama poželjela. 😏



Niveu sam otkrila još kao djevojčica na plaži. Zapravo, dugo sam poistovjećivala miris ljeta s mirisom Nivee (sun). Doduše, trebalo je cijelo desetljeće dok sam otkrila da je to taj miris. 😍 Baš u to doba počela sam studirati i s vremena na vrijeme mogla sam si priuštiti i nešto malo kozmetike. Bila je sreća samo takva kada sam mogla kupiti Niveu, majušno pakiranje pa malo veće, pa losione i mlijeka za tijelo pa roll-on i dezodoranse. Osim kreme u plavoj kutijici ništa nije mirisalo tako i to me zapravo činilo jako tužnom jer sam stalno isprobavala nove proizvode ne bih li konačno našla onaj koji miriše baš po "plavoj" Nivei. I nekih 15 godina nakon, na tržište su izbacili deziće i roll-onove u plavom pakiranju s mirisom "the plave Nivee". Mom oduševljenju nije bilo kraja. U međuvremenu su pod nazivom Nivea care na naše tržište došli još i razni losioni i mlijeka za tijelo, nedavno i krema za ruke ulalala. Sad mi je to nekako normalno, ali svakim novim plavim proizvodom moja euforija je rasla. 😆

Fotka slučajno nastala za neku Niveinu nagradnu igru početkom 2016.


Početkom 2016. razni portali objavili su da na tržište izlazi Nivea Edt. Ooooooooooommmmmmggggggg, ako tada nisam pala u trans nikad neću. To je bio san snova 😍 Nisam pitala za cijenu, znala sam samo da ga moram imati. Sjećam se da sam pretraživala drogerije i istraživala gdje se može kupiti. Pošto ga nigdje nije bilo obratila sam se i Nivei Hr. 
I onda reality check - EdT je rezerviran samo za zapadno tržište i neće biti dostupan u našoj regiji. Onak wtf? Kužim di živimo, ali wtf ste uopće išli najavljivati nešto što uopće neće biti dostupno za naše tržište. Zašto ste me pobogu tako razočarali??? 😔Rekoh ako neće Muhamed brdu, onda će brdo Muhamedu 😜 Nabavit ću ga ja već nekako preko ebaya ili kako god!
I taman ja zatrudnjela. I smrdjelo mi i ono što mirisa nije imalo. Nivea... zbljuv, al onako doslovno. Rekoh, hebeš EdT treba ostati živ pored svih nemirisa - di ću si ja sad parfem nabavljati kad se ispovraćam i na miris trave ili kad čistačica pere stubište Ajaxom (ponedjeljkom i četvrtkom ujutro hahaha). Povraćanje i ostale radosti nisu prestale sve dok nisam rodila. A tada moraš držati bebu u naručju i di ćeš se špricati bilo čime... i tako Nivea EdT, ali i cijela moja kolekcija parfema pade u zaborav.



Prije dva mjeseca, početkom rujna pita dragi mene... što je ono bilo s Niveinim parfemom, je l' me prošla volja ili što. Rekoh - ma tko je razmišljao o tom parfemu kad nemam vremena niti se pošteno namazati kremom. Ali, rekoh, naravno da me nije prošla volja, ali kakve sam ja sreće više ga nema ni na eBayu. I zaboravim na taj razgovor. *(znam razliku između parfema EdP i toaletne vodice EdT) 

Međutim, moj dragi nije. Zapravo, počeo je tražiti taj EdT svugdje, od eBaya do Amazona pa sve dok se nije obratio austrijskoj podružnici Nivee jer je na njihovim stranicama pisalo da se može naručiti, ali samo ako je adresa dostave u Austriji. Pitao je može li taj EdT kupiti u nekoj Niveinoj drogeriji (Nivea Haus) u Austriji. Odgovorili su mu da su upravo pozatvarali sve Nivea drogerije i da može kupiti EdT jedino ako ima nekoga tko živi u Austriji pa da mu on pošalje u Hrvatsku nakon što ga dobije na kućnu adresu jer da ne šalju izvan Austrije - niti ako kao što je moj M. predložio plati sve moguće troškove poštarine, carine i slično. Pošto nismo nikoga imali u Austriji tu je bio kraj priče s EdT-om. Ja o svemu tome, naravno, nisam imala pojma.

Tada se u priču, rekla bih, umiješao prst sudbine. Iz Austrijske Nivee, moj dragi dobiva e-mail na hrvatskom jeziku od gospođe Lidije koja radi u bečkoj podružnici i predlaže da će nam ona privatno poslati miris u Hrvatsku. Moj M. se tada sjetio da uskoro ide poslovno u Prag pa da bi na povratku mogao proći kroz Beč (inače ide drugom rutom) i da mu gospođa Lidija rezervira EdT u njihovoj podružnici koja je pred zatvaranjem. Gospođa je pristala. Putovanje se iskompliciralo pa je M. nakon Praga morao skočiti još i do Nürnberga pa tek onda do Beča (550 km više od planiranog i puta kojim inače vozi) tako da je javio gđi. Lidiji da nažalost neće stići do 17 sati do kada je otvorena Nivea Haus i zahvalio joj na svemu. Gospođa je tada odlučila da tu ipak nije kraj i da će ona uzet EdT doma kako bi moj M. mogao doći kod nje u bilo koje doba. M. je došao u 22 sata u Beč, našao se s gđom Lidijom koja mu je osim EdT-a dala paketić sa svim mogućim Niveinim testerima, i to nakon 16 sati nakon što je krenuo taj dan na put, da bi u 2:30 ujutro došao doma po najvećoj kiši koja ga je cijeli put pratila, sav mokar jer je i kod nas pljuštalo, probudio me i rekao - nešto sam ti donio. Rekoh - ma nisi ništa trebao, najvažnije da si uopće došao živ nakon skoro 23 sata vožnje. I tada mi je dao Nivea EdT. Oooooooommmmmmmmmmgggggggggg 😍😍😍
Ostala sam bez teksta i samo gledala u njega ne vjerujući da ga zaista imam (ni miris ni takvog supruga). A tek kad mi je ispričao cijelu priču... od uzbuđenja uopće nisam više spavala te noći. 



Hvala, Martine, nije do EdT-a nego do namjere. Svi koji te znaju neće se iznenaditi tvojim činom jer znaju da ako postoji itko da od nemogućeg napravi nešto onda si to TI.  Svakim danom dokazuješ da bi za mene okrenuo nebo i zemlju. 
Hvala gđo. Lidija Vulić - ljudi poput vas čine razliku, mijenjaju svijet na bolje i vraćaju vjeru u ljude.
Hvala vama koji ste pročitali ovu priču (napisanu zbrda zdola od uzbuđenja 😀) i omogućili mi da s vama podijelim svoju radost 💗







Nisam beauty bloger pa ni sličice nisu ništa posebno. 
Nastale su tog dana samo kao uspomena i bez namjere da budu objavljene.

nedjelja, 29. listopada 2017.

Šetalište uz Koranu

Bili smo u prolazu kroz Karlovac i odlučili malo predahnuti uz kavu i prošetati uz rijeku Koranu :)

 Kavu i najbolje kolače s kestenima i višnjama (Jesenska rapsodija) 
pili smo i jeli na terasi uz samu Koranu.

 Labudovi koji su nas pratili :)

 Pontonski, a iza njega drveni most.

Uz rijeku se nalazi Vrbanićev perivoj

 i predivan mali hotel Korana - Srakovčić.





subota, 21. listopada 2017.

UREĐENJE DOMA #12 Prodaja stana

U ovom postu ispričati ću vam svoje iskustvo prodaje stana. Iako se nekome čini logičnim da najprije treba prodati stan da bi (s tim novcem ili dijelom novca) kupio novi mi smo imali drugačije iskustvo. Radilo se o tome da je u postojeći (naslijeđen) stan trebalo punooo ulaganja jer se radilo o starogradnji i nije bilo čisto vlasništvo (da skratim priču - nekoliko kvadrata  bilo je u vlasništvu države) pa smo samo time mislili da ga nitko neće htjeti kupiti. Haha što mislite zašto je tako? Jer su nam u agenciji za nekretnine rekli da dok ne riješimo vlasništvo da niti ne sanjamo da ćemo stan prodati i... da se oni uopće neće kao agencija u to upuštati s nama. 

Ali... ipak nije bilo tako. Računajući sve mane i nedostatke stana, ali i dobru lokaciju došli smo do prodajne cijene koja nas je zadovoljila. Cijena je na prvi pogled bila smiješno mala pa su kupci navalili. Oglas smo objavili na Njuškalu i od trenutka kada smo objavili oglas bilo je 200 pregleda po danu i telefon nije prestao zvoniti. Od toga je nekih 10-15 ljudi stan došlo i vidjeti. To što nije bilo čisto vlasništvo niti što je trebalo veliko ulaganje (nismo ništa uljepšavali) ama baš nikome nije smetalo. Četvrti dan nakon stavljanja oglasa - stan je bio prodan.


A sada vam želim ispričati iskustvo s agencijama za nekretnine. Osim navedenog - kako uopće ne žele poslovati s nama jer stan nema čisto vlasništvo ima puno još toga... čim smo dali oglas zvali su nas iz agencije čiji naziv na latinskom znači živjeti i pitali da li želimo prodati stan preko njih. Rekli smo uljudno da ne bi jer telefon stalno zvoni pa nema potrebe za njihovom uslugom, ali ako bude da ćemo im se javiti. I tako je zvao drugi, pa treći, pa četvrti agent iz iste agencije što je već pomalo počelo ići na živce tim više što smo saznali da međusobno su razgovarali o nama i znaju da smo prethodnog odbili. No tek tu počinje prava priča - zovu kasno navečer (22 h) ili rano ujutro (7 h) promijenivši taktiku... govore kako mi bez njih nikada nećemo sami prodati stan,  da ne znamo u što se upuštamo (u oglasu nije bilo navedeno ništa osim kvadrature, lokacije i slika) jer da je prodati stan strašno komplicirano, da je tu puno papirologije... dok drugi govore kako imaju sigurnog kupca, ne jednog nego dvojicu, trojicu. Tu već priča polako postaje creepy... agenti se počinju predstavljati kao potencijalni kupci koji žele razgledati stan. No... to nije sve. Agenti dolaze u zgradu, raspituju se od susjeda o obiteljskoj situaciji, zovu mog svekrva (prodavateljevog oca) i njega počinju nagovarati da uvjeri mog muža da s njima posluje. Ako to nije van svake pameti... ne znam što je. Eh, da. Nakon što smo prodali stan, uklonili smo oglas s njuškala, ali njihovi agenti su nas i dalje zvali smatrajući da smo odustali od prodaje iako smo im itekako dali do znanja da je stan prodan. Tek kada smo zaprijetili policijom zbog uznemiravanja napokon su odustali. Eto, ljudi moji, što znači biti pohlepan! 



A sada o samom procesu prodaje stana.

Najprije treba donijeti čvrstu odluku o prodaji jer jednom kad ga prodate nema povratka.  Zatim treba postaviti realnu cijenu (a ne koliko nekretnina vama vrijedi). Ako ne želite plaćati procjenitelja, najbolji način je da pogledate oglase i usporedite s nekretninama slične lokacije, starosti i stanja. Isto tako odredite minimalnu cijenu za koju ste spremni pristati odnosno ispod koje ne želite ići. Nju nemojte nigdje navoditi jer kupci uvijek, ali ama baš uvijek ispituju da li ima mjesta za pregovore o cijeni. Makar bila cijena smiješno niska kao u našem slučaju. 

Stan možete prodavati s namještajem i bez. Namještaj možete i ne morate dodatno naplatiti.  Ono što sam ja primijetila da kupci više vole uzeti u obzir stan na čijim je fotografijama namješten stan i odaje dojam kao da netko u njemu živi. Vjerojatno si mogu lakše predočiti sebe u takvom prostoru. Kako to znam? Po tome što smo jednom već probali prodati stan, ali u oglasu su bile slike s namještajem, ali bez zavjesa, ukrasnih prekrivača, stolnjaka, slika na zidovima, jastučića na kauču i krevetu, cvijeća u vazama, biljaka u loncima, ukrasnih lampi do elektroničkih uređaja... you get my point... stan nitko nije ni pogledao. Još uz to agencija koja nam je rekla da ništa od prodaje dok ne riješimo vlasništvo... Nije čudno da smo tada odustali od prodaje. No kada smo sve to dodali (svekrvina ideja), poziva kao u priči. 😜



Slijedi fotografiranje stana.  Prije svega stan očistite i pospremite (ne biste vjerovali koliko ljudi preskače taj korak) jer zadnje što treba jest da potencijalni kupac o svom novom stanu misli o leglu mrava, žohara i štakora. A to odaje i dojam o vama kao prodavaču - da ste nonšalantni i neozbiljni. Fotografirajte svaku prostoriju i nemojte ulaziti u detalje već je bitno da prikažete od čega se sve sastoji stan. Dakle, nemojte fotografirati zavjese ili kupaonski ormarić već samo jednu, eventualno dvije slike po prostoriji da se vidi njezina veličina. Dodajte slike zgrade i okruženja u kojem se nalazi da kupac može lakše predočiti gdje se stan točno nalazi ako nije iz istog mjesta gdje kupuje stan (pola naših potencijalnih kupaca nije bilo iz Pule). Okruženje možete fotografirati bilo kao pogled s prozora/balkona ili ispred zgrade.

Zatim na red dolazi stvaranje dobrog oglasa - u kojem kažite samo najvažnije, a za one koji se odluče za razgledavanje stana ostavite detalje. Dakle: lokacija (nemojte stavljati točnu adresu zbog potencijalnih lopova koji mogu na taj način pronaći stan pogotovo ako ne živite u njemu), starogradnja/novogradnja, kvadratura, koje prostorije postoje (jer nije svima isto dvosoban stan - nekome su to dnevni boravak + spavaća soba, a drugima dnevni boravak + dvije spavaće sobe) te što još spada u cijenu stana ili se može nadoplatiti (šupa, podrum..., parkirno mjesto, garaža). Na kraju napišite broj telefona te ako radite i ne možete se javiti na telefon u bilo koje doba napišite u oglasu kada ste dostupni. E-mail i sms ipak nisu primjeren način komunikacije kada je u pitanju kupnja/prodaja stana.



Slijedi javljanje na telefonske pozive kupaca u kojima odgovarate na njihova dodatna pitanja (najučestalija su da li je stan još uvijek u prodaji 😴, da li netko u njemu živi (jer netko ima podstanare ili sam u njemu živi) tj. otkad je slobodan, može li se doći u obilazak, što sve ulazi u cijenu stana (namještaj, kućanski aparati...), način plaćanja (gotovina ili kredit), i na kraju dogovor za obilazak stana. Ovo je trenutak kada potencijalnom kupcu kažete da npr. nije čisto vlasništvo, da li je stan u otkupu (pod kreditom) ili slično jer tako potencijalni kupac ima vremena razmisliti da li mu je ta opcija prihvatljiva pa da niti ne dolazi u obilazak stana ako mu nešto od toga nije prihvatljivo.

Obilazak stana. Potencijalnom kupcu pokazujete prostoriju po prostoriju i odgovarate na njegova pitanja. Ljude najčešće zanima kakvi su susjedi, ima li u stana dosta svjetlosti, ima li vlage, u kakvom su stanju zidovi i podovi, zvučna izolacija, gdje se suši rublje (ako nema balkona), je li je potrebno kakvo ulaganje i ono najvažnije kakva je atmosfera (dojam) u stanu. Kupac zapravo uživo ispituje je li sve kao što je navedeno u oglasu. Većina kupaca je znatiželjno pa pita zašto prodajete stan. Kupcu dajte sve informacije tako da da najprije istaknete vrline (nov/adaptiran stan, održavan, dobra lokacija - blizina centra grada, vrtića, škole i parka (važno za mlade obitelji), nisu potrebna ulaganja), a zatim nedostatke  (potrebna adaptacija...) završavajući kako ste sve to uzeli u obzir formirajući cijenu. Kupac će tada u većini slučajeva ispitivati ima li mjesta za pregovore o cijeni stana i ako shvate da nema najčešće će početi navoditi koji su sve nedostaci stana i zašto oni smatraju da bi cijenu trebali spustiti. Još bahatiji će reći da su spremni platiti odmah, ali 2/3 vaše cijene i da je to ponuda koja se ne propušta. Otkad smo postali zemlja u kojoj se za sve cjenka ili nudi zamjena ne znam. Iskreno, meni je to nepoštivanje prodavatelja jer on zna najbolje zašto je cijena takva kakva je, a ako stan ili stvar premašuje vaše financijske mogućnosti onda u startu nije za vas. Zato uvijek imajte na umu minimalnu cijenu za koju ste spremni prodati stan.



Nakon toga potencijalni kupac najčešće si uzima određeno vrijeme da o svemu razmisli, da mu se slegnu dojmovi ili da priča s nekime o svemu. Ponekad potencijalni kupac dolazi u ponovni obilazak stana s članom obitelji ili bliskom osobom. Kupovina stana je ipak velika odluka.

Ako kupcu stan odgovara, dogovarate se o načinu plaćanja. Bez obzira da li se radi o "gotovini" (isplati odmah) ili na kredit sad je trenutak kada kupcu dajete vlasnički list i izvadak iz katastarskog plana te ime, prezime, oib (ili presliku osobne iskaznice) i broj tekućeg/žiro računa (to je poveća svota da bi netko nosio u torbi, a i postoji mogućnost lažnih novčanica pa se ipak prebacuje s računa na račun). Dogovarate se što ostaje u stanu odnosno da li se namještaja rješavate vi ili kupac.

1)
Ako prodajete stan kupcu koji kupuje stan kreditom bit će potreban predugovor i davanje kapare kod javnog bilježnika. Zatim bit će potrebno nazočiti procjeni stana (banka šalje procjenitelja - plaća ga kupac) te davanje kupcu Vašeg kupoprodajnog ugovora (odnosno dokumenta iz kojeg je vidljivo na koji je način došlo do stjecanja nekretnine) i Energetski certifikat za zgradu.  Nakon toga dolazi do isplate kredita na račun prodavatelja, sklapanje Kupoprodajnog ugovora i ovjera tabularne izjave kod javnog bilježnika na osnovu koje se radi uknjižba založnog prava u korist banke na (još uvijek) vašu nekretninu.


Primjer tabularne izjave

Ako do sada niste, vrijeme je za plaćanje svih računa, davanje potvrda o plaćanju kupcu, iseljavanjem iz stana i uzimanje svih stvari koje ne namjeravate pustiti u stanu te preusmjeravanjem računa i pošte na novu adresu. Zatim slijedi primopredaja stana i davanje svih ključeva koji pripadaju vama kao vlasniku stana (od stana, zgrade, šupe, garaže). Kupac se zatim prijavljuje u gruntovnicu kao vlasnik stana o čemu vama dolazi rješenje (na adresu koja je u gruntovnici, a to je vjerojatno već sad vaša bivša adresa).


2)
Ako kupac stan plaća gotovinom dogovarate se o terminu kada ćete potpisati Kupoprodajni ugovor kod javnog bilježnika, kada ćete izvršiti primopredaju stana (do tog datuma morate iseliti i preusmjeriti svoju poštu) i predajete mu potvrde o plaćenim računima.
Kupoprodajni ugovor može napisati kupac ili prodavatelj. U našem slučaju i kod kupnje i kod prodaje mi smo ga pisali.






Primjer kupoprodajnog ugovora (može i ugovor iz ovog posta)

Kod javnog bilježnika dolazite s Kupoprodajnim ugovorom i nakon toga zajedno odlazite u banku u kojoj kupac sa svog računa uplaćuje novac na vaš račun (najbolje je da imate račun u istoj banci kako bi bili sigurni da je plaćanje provedeno, ako ne čekate dok uplata ne bude vidljiva na vašem računu). Zatim se vraćate kod javnog bilježnika i potpisujete Kupoprodajni ugovor. Nakon toga, odmah ili u dogovoreno vrijeme dolazi do primopredaje stana. Kupac se zatim prijavljuje u gruntovnicu kao vlasnik stana o čemu vama dolazi rješenje. I to je to. Eventualno se još koji put vidite s kupcem ako vam dođe nešto pošte.


subota, 14. listopada 2017.

UREĐENJE DOMA #11 Kupnja stana

Kako kod mene ide sve zbrda zdola pa tako i ova rubrika. Za početak odlučila sam rubrici promijeniti ime. Nekako mi više odgovara temama kojima ću se posvetiti. U narednim postovima namjeravam govoriti o vlastitim iskustvima u prodaji i kupovini stana, renoviranju kupaonice (zbog koje između ostalog nisam pisala u posljednje vrijeme), zatvaranju balkona pvc stolarijom... Osim što se nadam da će vam se postovi svidjeti, nadam se da ću svojim iskustvom i savjetima nekome i pomoći.



Kada sam krenula s ovom rubrikom vlastiti stan bio je samo san pa jedino što sam mogla je maštati o njegovom uređivanju kroz postove koje sam objavljivala u sklopu ove rubrike. Prije nešto više od godinu dana, ubrzo nakon što smo saznali da očekujemo našeg D. donijeli smo odluku da želimo stvoriti dom u kojem će naše dijete odrastati od prvoga trenutka. 

Trebalo je odlučiti gdje uopće želimo živjeti - u Puli gdje smo imali stan ili u Velikoj Gorici gdje živimo od 2012. godine. Trebalo je odabrati da li ćemo slijediti razum - i vratiti se u Istru gdje su nam roditelji, rodbina i prijatelji i gdje smo zapravo živjeli od rođenja ili slijediti srce. Za nas zapravo prave dileme nije ni bilo - jer otkad smo prvi put došli u Veliku Goricu znali smo da se natrag ne vraćamo. Ne mogu točno opisati što nas je tu privuklo, možda ponajviše drastična razlika u mentalitetu ljudi i osjećaju da je ovdje svatko dobro došao, da ovdje nema razlike odakle si, da ovdje na puno manjem prostoru živi isti broj ljudi, ali puno organiziranije, blizina metropole, a opet kvartovski život. 

Velika Gorica (izvor: Josip Škof)

U nastavku posta opisat ću naš proces kupovine stana - od pronalaska stana u oglasu do useljenja u 35 dana 😍

Sve je započelo razgovorom o tome gdje i kakav stan točno želimo te koliko ga možemo platiti. Tražili smo stan u centru ili malo izvan centra koji je imao kuhinju, kupaonicu, dvije spavaće sobe i dnevni boravak. Balkon nam nije bio od presudne važnosti (iako ga na kraju imamo). 

Započeli smo potragu pregledavanjem stanova u svim mogućim oglasnicima - web stranicama agencija za nekretnine, raznih web i tiskanih oglasnika. Većina oglasa se ponavljala. Oglase koji nisu imali fotografije stana smo preskakali, a kontaktirali smo samo one čiji bi nam se stan preko fotografija sviđao i koji je zadovoljavao naše kriterije. 

Ne biste vjerovali da se nekim vlasnicima stanova koji su prodavali stan preko oglasa uopće nije dalo dolaziti iz 10 km udaljenog Zagreba jer im je eto tlaka... neki su tako čekali da se skupi više zainteresiranih pa da im svima odjednom pokažu stan... jep, u Lijepoj našoj prodaješ stan za više desetaka tisuća eura i ne da ti se izdvojiti vrijeme da bi ga pokazao potencijalnom kupcu i to ne kad kupac traži nego ti daje slobodu kad ti možeš. Pretpostavljaš ako netko nema vremena za obilazak stana da će onda barem platiti agenciji za nekretnine da oni to naprave, ali... nope. 


Želim vam ispričati svoje iskustvo s agencijama za nekretnine. U ovom postu kao kupac stana, a u sljedećem kao prodavatelj. Kad god bi našli neki oglas i kad je u kontaktu bila agencija stvari su krenule naopako - ili se nitko nije javljao - niti na mail, niti na telefon, ili bi rekli da nazovemo kasnije pa se kasnije ne bi javili niti nazvali ili bi nas pak saslušali i rekli da će nas nazvati nakon što kontaktiraju prodavatelja pa nikad nisu. Dakle, do stanova niti vlasnika koji se prodaju preko agencija za nekretnine mi nismo mogli doći. 

Kad se sve zbroji i oduzme - na kraju smo pregledali svega pet stanova od kojih smo zadnjega i kupili. Zapravo bila je to ljubav na prvi pogled. Pošto smo nekoliko puta dnevno refrešali Njuškalo - samo 5 minuta nakon objave the oglasa suprug mi ga je poslao i pitao što mislim. Rekla sam To je to - taj stan mora biti naš! Naravno da je cijena prelazila naš budžet i još povrh toga trebalo je dodatno uložiti u njegovo renoviranje, ali bio je pravi. Kao što sam rekla M. - tražili smo stan, a kupili smo ostvarenje sna, ono što ni u najluđim snovima nismo mogli zamisliti. I danas još uvijek mislim da je ovo najljepši stan na svijetu, na najboljoj lokaciji i baš je ostvarenje sna to što ga imamo.




Vlasnici stana kojeg smo kupili bili su zaista angažirani i voljni prodati stan i na sve moguće načine izlazili su nam u susret. I oni su netom prije nas kupili stan pa su znali što nas sve očekuje. Za razliku od nas oni su kupovali trosoban stan u Zagrebu, u roku dvije godine pregledali su pedesetak stanova i također za agencije nisu imali pozitivnih iskustava pa smo ih odlučili ispustiti iz naše priče. Agencija vam zapravo treba samo ako ste prodavatelj i za cca. 3% cijene stana vam riješe papirologiju. Za 50 000 eura to je 1500 eura za napisati dva ugovora (čiji primjer možete naći u nastavku posta) i otići na sud dvaput. Trebali bi za tu cijenu i pružati obilazak stana ili kontaktirati vlasnika da vam sam pokaže... a što iz našeg primjera ne čine ili prema riječima bivših vlasnika - čine uz svakojake izmišljotine i uljepšavanja. Na kraju je na svakome da radi što želi, ali ipak sam željela da se čuje i naše iskustvo.



Mi smo stan kupovali ušteđevinom i kreditom Zagrebačke banke pa ću opisati koji su daljnji koraci ako se odlučite na taj način kupiti stan. Nakon odabira stana i dogovora oko svega s vlasnicima, vlasnik stana kupcu daje vlasnički list, izvadak iz katastarskog plana i broj tekućeg/žiro računa na temelju kojeg kupac sastavlja Predugovor o kupoprodaji stana koji se potpisuje kod javnog bilježnika i na temelju kojeg se isplaćuje kapara. *Predugovor o kupoprodaji stana i Ugovor o kupoprodaji stana moraju biti potpuno isti. Doslovno se mijenja samo naziv iz Predugovor u Ugovor i datum koji se potpisuje Predugovor odnosno Ugovor.






Primjer (Pred)Ugovora o kupoprodaji stana
(klik na sliku za bolju rezoluciju)

*predugovor nije nužno ovjeriti kod javnog bilježnika jer banka prihvaća i neovjerenog, a takav vrijedi isto kao ovjeren i u slučaju spora na sudu, ali što je sigurno je sigurno - za tih stotinu kuna nismo htjeli riskirati
*ako je kapara veća od 10% vrijednosti kupoprodajne cijene stana onda javni bilježnik mora prijaviti nadležnoj Poreznoj upravi i vi morate platiti porez u roku mjesec dana (a to možda neće biti dovoljno vremena da vam isplate kredit ako od toga plaćate porez)

Zatim slijedi predaja dokumentacije banci – predugovor, izvadak iz zemljišnih knjiga, katastarski plan zgrade, ovjeren obrazac potvrde poslodavca i zadnje 3 ovjerene platne liste, naknadno građevinska dozvola, kopija osobne iskaznice prodavatelja stana i potvrda kako je došao do tog stana. 

Može se i kasnije, ali mi smo u ovom trenutku sa zadnjim uplatnicama provjeravali da li plaćene sve režije, znači osobni odlazak u HEP, HEP Toplinarstvo, Komunalac i sl.

Procjena vrijednosti stana (plaća se 1500 kn u banci) koju obavlja procjenitelj koji je sklopio ugovor s dotičnom bankom tj. banka ga šalje da vam procijeni vrijednost stana. Na procjeni ne moraju, ali je poželjno da budu prisutni prodavatelj i kupac.

Pokreće se postupak obrade kreditnog zahtjeva.




Odobravanje kredita - ako ispunjavate uvjete za odobravanje stambenog kredita, banka donosi odluku o odobrenju kredita.

Ugovaranje police osiguranja od požara za nekretninu (plaća se jednokratno jednom godišnje 150 kn) i za korisnika kredita polica osiguranja od posljedica nesretnog slučaja u korist banke (cifra koja se plaća dodatno uz ratu kredita oko 100 kn).

Sklapanje ugovora o namjenskom kreditu - banka ispunjava Ugovor o kreditu, Suglasnost o zapljeni primanja i Zadužnicu koje korisnik kredita podnosi na solemnizaciju kod javnog bilježnika (oko 3000 kn). *Solemnizacija ugovora je postupak potvrde ugovora kod javnog bilježnika kod kojeg javni bilježnik provjerava odgovara li ugovor propisanoj formi te objašnjava sudionicima u kreditu smisao i posljedice tog pravnog posla. Po tome se solemnizacija ugovora uvelike razlikuje od javnobilježničke ovjere potpisa na ugovoru. Kod ovjere potpisa, javni bilježnik samo potvrđuje da je sudionik u kreditu osobno potpisao ugovore i pritom ne pojašnjava sudionicima u kreditu sadržaj ugovora.

Zasnivanje založnog prava na nekretnini - solemnizirani Ugovor o kreditu, zajedno s Prijedlogom za uknjižbu založnog prava, u korist banke (koji izrađuje banka), korisnik kredita dostavlja nadležnom Općinskom sudu, Zemljišno-knjižnom odjelu (Gruntovnici) radi uknjižbe založnog prava na nekretnini. Izvadak iz zemljišnih knjiga, u kojem je upisano založno pravo u korist banke, te Rješenje kojim se dozvoljava upis hipoteke u korist banke, potrebno je prije isplate kredita dostaviti banci.

Ugovaranje trajnog naloga za plaćanje rata/anuiteta kredita.

Isplata kredita na račun prodavatelja nekretnine.
*Isplaćuje se točno koliko je procijenjena vrijednost stana (ili manje, ako ste to tražili), eventualno se odobrava +5% za plaćanje poreza na nekretninu (mi nismo plaćali pa ne znam proceduru). Dakle, ako mislite uzeti nešto više (stambenog) kredita kako bi adaptirali stan ili kupili namještaj - neće ići. Morate uzeti dodatni kredit. Zato je najbolje kreditom kupiti stan, a ušteđevinom (ako je imate) adaptirati i opremiti.

Odlazak kod javnog bilježnika i ovjera tabularne izjave.

Primjer tabularne izjave


Primopredaja stana.

Useljenje i zamjena brave u stanu 😏

Prijava u gruntovnicu kao vlasnika stana.

Prijava poreza/oslobođenje poreza - *Oslobođenje poreza, koje trenutno (2016.) iznosi 5% od cijene nekretnine, moguće je i ako već imate nekretninu, ali kvadraturom ne zadovoljava vaše potrebe (mislim da je 45 m2 za jednu i 10 m2 za svaku sljedeću osobu). Predaje se trajno jedan primjerak Ugovora o kupoprodaji stana.

Prijava prebivališta, izrada nove osobne iskaznice - sve što vam i inače treba za izradu nove osobne iskaznice (detaljnije na stranicama MUP-a) + Ugovor o kupoprodaji stana.

Stavljanje režija na novo ime - u većini službi može se e-mailom ili pak osobno, u svakom slučaju uvijek morate dati na uvid Ugovor o kupoprodaji stana. Ako se neke režije plaćaju po broju članova obitelji i došlo je do izmjene i to obavezno navedite.

Upoznajte se s predstavnikom stanara vaše zgrade i sačuvajte njegov kontakt broj jer ako bilo što budete radili u stanu npr. zatvarali glavni ventil za vodu to on mora odobriti, isto tako on prijavljuje broj članova obitelji za pojedine režije (kod nas npr. za vodu, pričuvu i odvoz smeća).

Stavljanje pločice s vašim prezimenom na vrata stana, stavljanje papirića s prezimenom na portafon i poštanski sandučić (ako smatrate da je potrebno još neko vrijeme zadržite i papirić s prezimenom bivših vlasnika) te preusmjeravanje sve pošte na novu adresu (obavještavanje banke, prijatelja, poslodavca i svakoga od koga dobivate poštu).


Možda vam se čini dugo, komplicirano i iscrpljujuće, ali nije kad znaš da si napokon svoj na svome. U sljedećem postu govorit ću o prodaji stana pa ćete vidjeti i drugu stranu i kako je puno jednostavnije kupiti stan bez kredita, ali što je tu je... ne možemo si svi to priuštiti.

I to je to. 😉

Moj kvart  (izvor: Josip Škof)


četvrtak, 24. kolovoza 2017.

Žena, majka, kraljica 2017. edition

Ona kad saznaje da je trudna kupi još 5 testova da provjeri jel zaista dobro vidi. Od popišanih štapića radi srce koje fotka za društvene mreže. Preko svih veza njezini uspijevaju organizirati vjenčanje što prije mogu, makar u petak jer su u subotu svi termini za godinu dana  unaprijed popunjeni. Ali kaže da su ionako to planirali, ali eto malo će požuriti jer da ne bi ljudi pričali ako se dijete rodi prije braka.  Ona u trudnoći blista i pošto je sredila da ima komplikacije, slobodno vrijeme provodi na manikuri, pedikuri, frizuri... jer trudna je pa si mora malo ugoditi. Odriče se sushija i ružmarina jer to šteti bebi, ali količinom farbe i laka za nokte (jer hello ne želi da ljudi misle da se zapustila) može ubiti more da već nije Mrtvo. Sređena od glave do pete nabacuje svaki dan selfiće na instahram jer fejs je so pase #blaženo stanje #u meni se bude novi osjećaji. Iako je očito, nosi majicu na kojoj beba viri iz stomaka da ne bi slučajno ljudi pomislili da je naduta od graha. Čita fetusu priče za dobro jutro i laku noć, dok preko dana mu pušta Mozarta. Naručuje namještaj po mjeri i kupuje ukrase za dječju sobu od pastirice sa švicarskih planina. U dječjoj sobi dominira kolijevka s baldahinom i stolica za ljuljanje u kojoj će dojiti dijete. Kupuje kolica Stokke od 10 tisuća kuna da ljudi vide da cijeni kvalitetu, a poslije ih prodaje u pola cijene jer njeno dijete nije htjelo u kolica jer ga je naučila da na njoj visi 24 sata dnevno. Velika je vjerojatnost da će joj se kći zvati Zara, ali ne zato jer joj je stari iz Zadra nego zato jer u  istoimenom dućanu provodi toliko vremena da ga može nazvati drugim domom. Predlažem da sljedeće dijete, ako bude sin nazove Kik. Robicu naručuje internetom iz Amerike ili Engleske jer neće da joj dijete bude obučeno u nešto što nosi svako drugo dijete u gradu. Nope, njeno dijete je posebno. Igračke koje kupuje uvijek su pastelnih boja i kad ih donese kući ne da ih djetetu da se igra nego najprije objavi fotku na instagramu pa misliš da se radi o mrtvoj prirodi pošto ih je slikala na čupavom bijelom  tepihu ispod koje se nadzire mramor (na) folija)) i latice bijelih ruža... Potkraj trudnoće sprema se za porod kupovinom najnovijeg iPHONEA jer onaj koji je kupila na početku je bed izvaditi kad bude dala medicinskoj sestri da je uslika. Na porodu želi sve prirodno, a kad krenu trudovi moli za carski rez pa kad im zaprijeti svekrvovim vezama daju joj epiduralnu da je se riješe. Naravno negira da ju je tražila jer u biti nije. Oni su joj dali jer su vidjeli da je iscrpljena. Njen frajer je muško pa ne vidi razloga zašto bi trebao biti uz nju tijekom trudova već je taman nekim poslom van države pa taman stigao (klap klap) kad je sve već gotovo jer se treba slikati. Nakon fotkanja tata odlazi častiti društvo alkoholom i pola stada janjaca se vrti na ražnju jer postao je tata pa treba to proslaviti, a i gotovo je sa životom, sad je odgovoran čovjek pa treba napraviti poštenu oproštaljku.
 Pošto nema para za Podobnoga uzima apartman u Petrovoj jer ima tolikooo frendica koje je moraju posjetiti, a ne želi da ostale mame budu ljubomorne kad vide tolike čestitare. Umjesto masti za bradavice ona naručuje da joj muž donese ogroman buket cvijeća kako bi imala dobru pozadinu za fotkanje. Za sliku #prije minutu sam rodila - tušira se, pere kosu, ful mejkap, ali bez fejk trepavica jer joj ipak prilika zahtijeva prirodan look. Tjedan dana nakon poroda objavljuje fotku na kojoj joj se svi dive jer je u boljoj formi nego prije trudnoće. Kaže da joj je to od joge koju je prakticirala sve do zadnjeg dana trudnoće. Ona doji kad dijete to poželi, ali ne i kada zaplače jer njezino dijete ne plače. Ono guguće. Oni se telepatski razumiju pa njeno dijete nikad ne plače. Ona njega ne nosi jer ne može zaspati nego oni izmjenjuju nježnosti. Cijeli dan i cijelu noć. Ona djetetu čita priče jer on to traži, ne može zaspati bez njih. Niti četiri mjeseca nije imao kad je zatražio da mu donese knjigu da i on čita. Ima dokaz - stavlja fotku na instagram #14 tjedana i 3 dana #genije. Ona doji, ali samo do 6 mjeseci. Jer kasnije kažu da je čudno. Ona to nikada ne radi izvan kuće, uvijek iza debelih zavjesa da nitko ne vidi. Beba joj je naravno u platnenim pelenama. Kako bi inače? Pa zamislite da vi dvije godine budete u plastici (znate kak vam je onih par dana u mjesecu). Nope, bolje biti u teškim i debelim (od mokraće i kakice) platnenim pelenama koje drže viđ vraga plastične gaće. Ups, moram stati. Naša mama sigurno zna kad se njeno dijete pomokri u pelenu i odmah je ide promijeniti. Čak i noću nekoliko puta. Da, i sve te kakane pelene prođu kroz njen lavor (jer maramica na tetri ponekad ne izdrži) i njenu perilicu. I ne, ona ne koristi prašak za robu nego doma od octa i sode bikarbone pravi svoj. I sve to ona još ispegla da dodatno dezinficira. Uz svoju i muževu robu, naravno. I kuća blista. Svako jutro zorom usisava stan i prebriše svaki kutak domestos maramicama. Neće da joj dijete pogledaš prije nego što se izuješ i dezinficiraš ruke do laktova. Ona dijete šeta svaki dan jer mora se dijete naviknuti na različite uvjete da učvrsne. Ali njeno dijete ne šeta po gradskom parku jer tamo ima smoga - nego negdje di treba bar sat vremena autom - uz more ili na Sljemenu. Ona dijete ne hrani kupovnim kašicama. Niti kad ide na ljetovanje ni skijanje. Uvijek sa sobom vuče svoje voće i povrće, štapni mikser i kuhalo na struju. Ona ni u ludilu ne bi djetetu dala kupovnu kašicu. Dapače, zgraža se nad drugim majkama koje to rade. Za nju su to trovačice. Da može od bijesa i empatije prema njihovoj jadnoj dječici sada bi tim nemajkama oči iskopala. Druga komentira da bi je trebalo raščetvoriti kao vješticu. Dalje nisam stigla jer mi se digao želudac od rječnika kojima se služe. Naša Majka čak ne kupuje u trgovini voće i povrće pa od njega radi kašice. Čak ni na tržnici. Nope. Ona direktno kupuje od OPG-ova. Ima svoj popis koji točno OPG ima koje voće i koje povrće jer zašto ti se seljaci ne uzgajaju sve kad se već bave poljoprivredom. Začine, naravno, sama uzgaja na balkonu. Pokušala posaditi batat u saksiju za cvijeće, ali nemojte nikome reći, nisu bili veliki kao oni sa sela. Još nisam uspjela dokučiti na koji način dolazi do mesa pošto je strogo protiv onoga s farmi i zamrznutog. Vjerovala sam da je vegetarijanka jer stalno spominje neke chia sjemenke, ali opet neki dan stavila je sliku muža u kolinju za naslovnu pa više nisam sigurna. Kad sazna da u vrtiću njeno dijete neće jesti što i druga djeca jer tamo ne daju ribu list s kokosovim ulje pravi se fina i kaže da je dijete na nju i ima izbirljivo nepce. Kada je pozovu na razgovor i sazna da daju njenom djetetu voće i povrće iz Konzuma momentalno ga ispisuje i upisuje u privatni jer joj tamo dopuštaju da sprema djetetu u ruksak hranu koju je kuhala još od zore. Ona dijete ne da cijepiti jer ona zna što je najbolje za njeno dijete. O tome nema rasprave. Liječnik je samo dio farmaceutske zavjere. Uostalom ona sve liječi prirodno. Limunom kada djetetu izbijaju zubi, a rakijom kada je temperatura. Sve ostalo izliječi mamina ljubav.
Krstitke i rođendane snima profesionalni fotograf. Profešnl šminkanje za mamu je tada obavezno. 800 eura već je spremno za te prilike. Ali dobro, pola toga se vrati kroz darove i kuverte pa nije puno, a i dijete samo jednom godišnje slavi rođendan. Rođendani se nikada ne slave doma. Zato postoje igraonice. Ali našoj mami je to preisfurano i ona za rođendane bira restorane s dvorištem gdje će postaviti iznajmljeni dvorac za napuhavanje ili bira izletište s domaćim životinjama pola sata vožnje udaljeno od mjesta gdje žive svi uzvanici. Dijete joj s dvije godine zna brojati na tri strana jezika preskakat će razrede kad ga sa 10 godina nauči jesti vilicom i nožem.
Ona uz sve to stigne od prvoga dana stalno biti prisutna na društvenim mrežama jer smatra da joj je životna misija uvjeriti ostale majke da žive i da se ponašaju kako se ona ponaša jer je to jedino ispravno. Sebi daje pravo kritiziranja i stavljanja na stup srama druge žene koje su podbacile na bilo kojem području života, npr. žene koje su tek rodile i briga ih kako su obučene i jesu li našminkane jer njoj je teško živjeti u svijetu gdje imam takvih ljudi. Ona stigne na svaku kavu s prijateljicama jer nije rob svog djeteta (dok ima baka, djeda, svekrva, svekrv, teta, stric servis, ali to prešućuje) i naravno, svima daje do znanja da ona nije izgubila svoje ja ne spavajući prvih 5 mjeseci više od dva sata u komadu, da se nije uopće promijenila već da se izgradila kao osoba i da se sve isplati kada vidiš to maleno storenje kako raste buci, buci, buuuuuuuu.

srijeda, 16. kolovoza 2017.

100 Questions No One Ever Asks #2

Nastavljamo :)



51. Last time you got a portrait taken by a photographer?
Kad sam radila osobnu iskaznicu. 😀
52. Do you think musicals are cheesy?
Daaa. Ne podnosim ih.


53. Is Christmas stressful?
Ljudima sve može biti stresno pa i nešto tako lijepo poput Božića. Ja ne filozofiram (ne pečem 10 vrsta kolača, ne pozivam niti odlazim kod šire rodbine, ne kupujem poklone frizerki nego samo užoj obitelji) stoga mi Božić nije stresan.

54. Ever eat a pierogi?
Tek sam saznala što je to, tako da nisam. Ali nešto slično postoji kod nas pod imenom ravioli i to sam jela.




55. Favorite type of fruit pie?
Pita od šljiva. Iz Pan peka #TamanPoslaDaJaPečem



56. Occupations you wanted to be when you were a kid?
Policajka, učiteljica. 

57. Do you believe in ghosts?
Ne znam, ne volim o tome razmišljati.
58. Ever have a Deja-vu feeling?
Da.
59. Do you take a vitamin daily?
Samo u trudnoći, inače samo po potrebi kutiju šumećih tableta kad padne imunitet.
60. Do you wear slippers?
Da.

61. Do you wear a bath robe?
Ne. Dok obučem ogrtač već obučem ostatak odjeće. :D
Ogrtač nosim jedino ako mi je jako hladno da se dodatno ugrijem. 

62. What do you wear to bed?
Pidžamu.
63. What was your first concert?
Kad sam imala 4-5 godina ne znam točno Novi fosili ili Magazin jer su nastupali jedan vikend jedni, a drugi vikend drugi. Uglavnom na oba sam bila.



64. Walmart, Target, or Kmart?
Sasvim svejedno, ali zbog zanimljivih kupaca biram Walmart. (nemojte guglat People of Walmart).

65. Nike or Adidas?
Nike.

66. Cheetos or Fritos?
Cheetos bi bili nešto kao kroki, a Fritos kao čips od kukuruza... Nijedan. Ali između krokija i čipsa od krumpira biram čips.



67. Peanuts or Sunflower seeds?
Kikiriki.
68. Ever hear of the group Tres Bien?
Nisam.
69. Ever take dance lessons?
Ne.



70. Is there a profession you picture your future spouse doing?
Nisam išla tako daleko. Više sam zamišljala kakav bi karakter imao. Zanimanje je nebitno.
71. Can you curl your tongue?
Da. Što to ne može svatko?


72. Ever won a spelling bee?
Natjecanja u slovkanju nema kod nas pa tako nisam.
73. Have you ever cried because you were so happy?
Često.


74. Own any record albums?
Još iz tinejdžerskih dana imam kazete Plavog orkestra, Hari Mata Harija, Dine Merlina negdje na bakinom tavanu.
75. Own a record player?
Haha ne. Nemam kazetofon, na mom radio aparatu ima samo za cd i usb, ali to nikada ne koristim.

76. Do you regularly burn incense?
Da li redovno palim mirisne štapiće? Ne, ali dok sam studirala jesam... poslije sam prešla na mirisne svijeće i voskove.



77. Ever been in love?
Još uvijek.

78. Who would you like to see in concert?
Onog koga više nema - Leonarda Cohena, a od živućih Andreu Boccelija i klapu Intrade.

79. What was the last concert you saw?
Klapu Intrade hahaha ali prije 6 godina.

80. Hot tea or cold tea?
Topli čaj kada se ohladi, ako me kužite. Mrzim pijuckanje/srkanje vrućeg čaja.

81. Tea or coffee?
Kava. Ledena ljeti, ohlađena zimi. Ofc, pijem nes, a ne tursku.

82. Sugar cookies or snickerdoodles?
Sugar cookies.



83. Can you swim well?
Nikako.

84. Can you hold your breath without holding your nose?
Da.
85. Are you patient?
Vrlo. Ali samo mi nemojte reći da budem strpljiva. To mi je rečenica koja mi instant digne živac. M. zna hahaha


86. DJ or band at a wedding?
DJ

87. Ever won a contest?
Iz znanja engleskog jezika u osnovnoj školi.

88. Have you ever had plastic surgery?
Ne, ali operirala sam žuč sa 24 godine.
89. Which are better: black or green olives?
Zelene.



90. Can you knit or crochet?
Haha, toliko strpljenja baš nemam.
91. Best room for a fireplace?
Šumica uz more.
92. Do you want to get married?
Udana.
93. If married, how long have you been married?
12 godina.


94. Who was your high school crush?
Bilo ih je više.

95. Do you cry and throw a fit until you get your own way?
Ne. Strpljiva sam pa bez plakanja i inzistiranja na kraju ipak bude po mom.
96. Do you have kids?
Da, sina 💓
97. Do you want kids?



98. What is your favorite color?
Plava, smeđa, zelena, kako koja kada.

99. Do you miss anyone right now?
Ne.
100. Who are you going to tag to do this video next?
*Ovo je tag preuzet s Youtubea pa zato piše video. Tagirati ću Misty jer bih njene odgovore najviše voljela pročitati.




To bi bilo to od mene za sada :) Nadam se da ste se zabavili čitajući odgovore i ako želite slobodno komentirajte, a možete mi i postaviti koje pitanje, ako vas nešto zanima ;)