Nije svaki dan rođendan!

Najbolji savjet kojeg sam ikada dobila

glasio je ovako:

Nije svaki dan rođendan! 

Hmm, da... Na prvu bez konteksta zvučalo bi doista kao nešto pesimistično, nešto što te spušta na zemlju, ali nije. To je savjet koji mi je otvorio oči.

Naime, imam dijabetes. I unatoč tome jela sam velike količine slatkoga iako sam znala da je to pogubno za mene. Priznajem, bila sam ovisna o slatkome. Toliko da dan nije mogao proći bez čokolade ili pola kutije keksa. To je bilo jače od mene. Polako sam se ubijala otrovom kojim sam sama svjesno unosila.

Izvor: pixabay

I onda došao je dan kada sam otišla na pregled kod endokrinologinje. Znala sam da su mi nalazi očajni, ali i da mi dr. neće ništa reći nego mi vjerojatno povećati dozu lijekova i zakazati kontrolu za godinu dana kao što je i inače činila. Mislila sam kako sam još godinu dana sigurna od suočavanja same sa sobom. No, kako sam se prevarila.

Izvor: pixabay

Naime, moje dr. nije bilo i u ambulanti dočekala me njena zamjena. Ta divna jednostavna žena koju godinu starija od mene pitala me što činim da mi bude bolje, zašto to činim, da li znam da mi tablete neće pomoći ako ja svojom prehranom radim kontru... rekla je da će doći trenutak kada se tablete više ne budu mogle boriti protiv mene. 

Rekla je... ne branim ti slatko, ali nemoj ga jesti svaki dan. Nije svaki dan rođendan pa da se najedeš kao da ne postoji sutra.

Izvor: pixabay

I to je bilo to. Taj prijelomni trenutak u mojoj glavi. Od tada ne mijenjajuću ništa u svojoj prehrani, osim što sam iz svoje prehrane izbacila proizvode koji sadrže šećer izgubila sam 7 kg. Nije bilo uobičajenih kriza kao u mnogobrojnim pokušajima do tada. Jednostavno to je bilo to.

Izvor

Mislila sam da će nedostatak šećera utjecati na moje raspoloženje i energiju, tj. da ću kako uvijek do sada kad mi bude nedostajalo nešto slatko postati nervozna i bezvoljna. Međutim, dogodilo se baš suprotno. Nikada nisam bila tako puna energije i životnog elana.

Sjećate li se vi nekog savjeta koji je jako utjecao na vas?

Bebuška

Cure rođene krajem 70-ih i 80-ih prepoznajete li bebu ćelavicu? 

Jeste li je i vi imale? 

 

Baš me uhvatila nostalgija kada sam slučajno naišla na nju na internetu. Mislim da je moja još negdje sačuvana na nekom tavanu. Sjećam se da sam joj često mijenjala imena pa je tako u početku bila Jurek, a pri kraju našeg druženja zvala se Zvjezdana. Mijenjala je spol ovisno o prilici i odjeći koju sam na nju stavila.

Prvi susret s ovom bebom bio je u posjetu kod rođakinje kad sam imala 4 godine. Jedva sam se od nje rastala kada smo se trebali vratiti kući što nije bilo uobičajeno za mene. Dakle, ljubav na prvi pogled. Ubrzo dobila sam svoju (istu) bebu i nazvala je istim imenom - pogađate Jurek :D 

Nosila sam ga svugdje pa tako pamtim da je Jurek bio sa mnom na pregledu kod okulista. Medicinska sestra koja još uvijek tamo radi pitala me da li je i on pacijent na što sam u čudu rekla Neee, to nije prava beba nego lutka! Ona je na to rekla da ne vjeruje i pitala me ako ga ipak može uzeti na pregled dok sam ja kod doktora Ooo-ooo :))) Vratila ga je s povezom preko oka. Ajme, sreće i veselja dok smo skupa liječili dalekovidnost i skupa dolazili na vježbe i mijenjanja poveza :))))

 *Fotke su preuzete s Njuškala.

1. blogorođendan

Dragi moji, dugo me nije bilo na blogu. Skoro pa mjesec dana. Svašta se toga izdogađalo u tom razdoblju. Prekjučer je bio 1. rođendan ovoga bloga i veseli me što svakim danom ima sve više čitatelja. Iskoristila bih ovu priliku i zahvalila svima koji su ovih godinu dana bili uz ovaj mene, a pogotovo onima koji komentiraju.  

Izvor: pixabay.com

Malo se i putovalo pa će o tome biti riječ u sljedećim postovima. Najvažnije od svega da smo se dragi i ja preselili u veći stan. Iz 36 u 58 m2. Već duže vrijeme tražili smo veći stan, a kada nam se poklopilo da ga nađemo u istoj zgradi, na istom katu i za istu stanarinu nitko sretniji od nas. 

Ovaj stan ima i balkon što sam dugooo željela jer sam ipak dijete sa sela koje je većinu života provelo u kući s dvorištem. Za balkon imam velike planove, ali ništa o tome dok sve ne bude gotovo. Uglavnom, baš sam happy :)