Stigli smo do posljednjeg dana mjeseca srpnja i vrijeme je za još jedan mjesečni podsjetnik na sve lijepo što ga je obilježilo.
Ovaj mjesec je obilježen boravkom mene i D. u Istri kod mojih roditelja. Nikada toliko dugo nisam boravila kod svojih, ali i bez M. (jer netko mora i raditi) nisam nikada toliko bila odvojena, barem ne u posljednjih 16 godina otkako smo skupa.
Sve to skupa je vrijedilo jer nam je ovakav bijeg od svakodnevice svima dobro došao. D. je puno toga prvi put vidio i probao, a i boravak kod bake i djeda na selu ima puno prednosti.
 |
| Poreč |
Tako se D. svakodnevno uživao igrati u velikom dvorištu, a ja sam ga bezbrižno promatrala s ležaljke u hladovini velikog stabla oraha. Totalno drugačije od odlaska u park ili na dječje igralište gdje moram skakati i nadgledati svaki D. korak. 👀
Svaki dan iza 19 sati išli smo s djedom u duge šetnje i vožnje poljima i šumama u okolici. Vidjeli smo izbliza srne i divlje zečeve.
Brali smo razno bilje i kupine. D. je u početku promatrao što radimo, ali ubrzo se i on bacio na branje kupina. Doduše, nije ih jeo nego ih je gnječio rukama i razmazivao po licu, ali barem je uživao 😂
Lutali smo i unutrašnjošću Istre pa smo tako bili u Oprtlju, Završju i Grožnjanu te smo na kraju u Novigradu promatrali zalazak sunca.
Na more nismo išli jer nam vrijeme (a kasnije D. konjuktivitis) baš nije išlo na ruku, ali smo zato dobili na poklon od strica bazenčić u kojem se D. kupao i nauživao. Krajem mjeseca, nakon što smo se vratili doma bili smo i prvi put u aquaparku Adamovec na bazenima s toplom vodom i tek to je bio užitak za D. Mislim da mu je to bio najljepši doživljaj ikada. Bio je ovo srpanj za pamćenje.
 |
| Prvo cvijeće koje sam dobila od D. 😍 |
Kakav je vama bio srpanj?
Po čemu ćete ga pamtiti?
