nedjelja, 2. travnja 2017.

What to expect when you're expecting #2/2

Napokon, nakon dugo vremena pišem nastavak ovog posta, odnosno kronološki što se iz tjedna u tjedan događalo sa mnom i bebom u trudnoći. Kao što sam već navela u prethodnom postu, svaka trudnoća je drugačija i ovdje ću pisati isključivo o svom iskustvu koje sada kad je napokon sve iza mene mogu reći da nije bilo nimalo lako. Ginekološki i s bebom je sve bilo u redu, ali sve ostalo, prije svega moje tijelo, moje fizičko i psihičko zdravlje je jako bilo narušeno od čega se i sad oporavljam.

21. TJEDAN

Ovaj tjedan krenuli smo na trudnički tečaj o čemu sam detaljnije pisala u ovom i ovom postu. 
Prema preporuci bila sam na kontrolnom pregledu kod stomatologa koji je ustanovio da je sve u redu i da ništa ne treba popravljati, ali da bi bilo dobro da unosim više kalcija (kao što i jesam jer su sastavni dio Prenatal Centravit vitamina i minerala) te da se javim na kontrolu za godinu dana.

Zbog učestalog i prekomjernog mokrenja (do 5 litara urina i 40 mokrenja dnevno) bila kod privatnog urologa Nevena Kapuna kojeg ovom prilikom moram izreklamirati jer je odličan liječnik i čovjek pun razumijevanja. Ustanovio je da nemam uobičajene trudničke muke s mokrenjem već pretjerano aktivan mokraćni mjehur što znači da tijelo proizvodi više urina nego što je to uobičajeno. Nažalost, uz sve njegove napore da mi pomogne nije pronašao odgovarajući lijek koji bi mi mogao prepisati kao trudnici, a da pritom ne bi naštetio bebi. I tako se noćna mora s mokrenjem nastavila (čak i pogoršala rastom bebe i njenim sve većim pritiskom na mjehur) sve do poroda.

Ovog smo tjedna kupili kolica (ova na slici) 😉

22. TJEDAN
Ponovno vađenje OGTT glukoze jer sam prošli put, u 17. tjednu, povraćala nakon drugog vađenja. Mrzim to vađenje krvi kada moraš popiti jakooo zašećerenu vodu (75 grama glukoze otopljene u 2,5 dcl vode) i nakon toga vaditi krv (nakon koje mi i inače uvijek bude slabo). Ovaj tekst vam može pomoći - Priprema trudnica prije provođenja testa oralne podnošljivosti glukoze.
Ovog smo tjedna dobili na poklon krevetić za bebu (isti kao na slici) :)




23. TJEDAN
Završili smo trudnički tečaj. Iako sam bila trudnica s najmanjim trbuhom jakooo me umaralo sjedenje po 2 sata na neudobnim klupama. Srećom da sam se odlučila tako rano na trudnički tečaj jer nekoliko tjedana kasnije, od 27. tt bila sam praktički vezana uz krevet. 
Ovaj smo tjedan na redovnom pregledu kod ginekologa saznali spol bebe - muško, baš kao što sam o tome oduvijek maštala 💓Ime je odabrano davno, još dok sam osjećala nešto, a nisam imala potvrdu da sam stvarno trudna. Odlučila sam od prvog trenutka da neću objaviti ime niti njegove slike na bilo kojoj društvenoj mreži sve dok sam ne bude dovoljno velik da to odluči. Za sad bit će samo D.





24. TJEDAN
Ovaj je tjedan protekao u znaku preseljenja u naš stan koji smo napokon odlučili kupiti. Iako sam sudjelovala u prenošenju stvari (lakših naravno), teško mi je palo što sam se osjećala sve slabije i slabije pa sam većinu stvari (da, čak i dekoriranje i stavljanje stvarčica na svoje mjesto) morala prepustiti M. I sad mi se plače kad se sjetim tog osjećaja, kada cijeli život čekaš svoj stan, napokon uđeš u njega i jednostavno ne možeš ništa osim promatrati kako se stvari dešavaju tebi ispred nosa dok ležiš na kauču.
Usred svega našli smo vremena i za odlazak na 4D ultrazvuk jer smo htjeli fotografije i snimke naše bebe, no to nije bilo moguće jer se beba sakrila (gle čuda, baš kraj mokraćnog mjehura) i svinula nožice do trbuha i pokrila rukama lice. 



Taj sam se tjedan prehladila, valjda od silnog kretanja, unutar i van stana. Kad si trudna, a alergična si na penicilin ne preostaje ti ništa nego moliti se dragome Bogu da to čim prije prođe jer drugi antibiotik ti ne daju. Doduše, postoje neki biljni lijekovi koji su mi ipak pomogli - Septogal pastile i
Epid junior sprej za usta.






Link na popis lijekova koji se smiju koristiti u trudnoći.


25. TJEDAN
Vadila sam krv zbog hormona štitnjače.
Ovaj tjedan počela sam piti magnezij (uz Prenatal Centravit) zbog grčeva u nogama (od struka do stopala) koji su se javljali tijekom noći. Dobar savjet je ako vas uhvati grč, lagano rastegnite nogu, savijajući stopalo i povlačeći nožne prste unatrag. Može pomoći konzumiranje hrane bogate kalcijem (najbolji su mliječni proizvodi), ali i one koja sadrži dosta kalija (npr. banane).


26. TJEDAN
Pregled kod endokrinologa. TSH na donjoj granici zbog čega nemam apetita i ne debljam se.

27. TJEDAN
Ovaj tjedan kupili smo sve stvari za bebu.



28. TJEDAN
Kontrolni pregled kod ginekologa.
Kasnije taj tjedan problemi s bolovima u leđima, posebice u križima za koje kažu da su česti tijekom trudnoće jer maternica raste i pomiče se centar ravnoteže i povlači križa unaprijed. Međutim...



29. TJEDAN
Bolovi u križima ispali su bolovi zbog upale bubrega zbog čega sam završila na hitnoj u Petrovoj. Zbog alergije na penicilin dobivam antibiotik koji sljedeća 4 tjedna nije izliječio upalu bubrega. Usput su otkrili da sam anemična pa sam dobila Heferol. Bolovi su tako jaki da ustajem iz kreveta samo radi jela i wc-a i odlaska liječniku i tako je bilo sve do poroda, dakle sve ukupno 10 punih tjedana.






30. TJEDAN
Heferol nije pomogao kod anemičnosti što se vidjelo nakon 3 tjedna uzimanja kada je nalaz željeza bio još gori nego prije nego li sam ga počela uzimati! I dalje sam osjećala jaki umor, slabost, bezvoljnost, ukratko iscrpljeno, a cijele dane sam samo ležala. Međutim, zbog tih tableta dobila sam zatvor, žgaravicu i probleme s probavom kojih se nisam riješila sve do poroda. Žgaravica se nekim čudom pojavljivala samo navečer i noću i to sam rješavala jedenjem badema koji su mi stvarno pomogli, ali da ih sada više ne mogu ni pogledati nakon svega to priznajem. 😝
Zatvor sam rješavala suhim šljivama, Donatom mg i toplim kakaom (kakao me natjerao na kakanje hahaha).
Beba je već velika i postaje bolno spavati. 





31. TJEDAN
Beba se okrenula, odnosno zauzela je položaj s glavom prema dolje, takozvani verteks. To se događalo između 1:30 i 2:30 noću i bilo je jako bolno (ništa naspram trudovima, ali do tada je to bila najveća bol koju sam u životu osjetila.)






32. TJEDAN
Pregled kod oftamologa jer osobama s dioptrijom većom od -6 postoji mogućnost da se tijekom poroda zbog naprezanja poveća očni tlak. Naručite se na vrijeme jer ja sam čekala 3 mjeseca na pregled, a priznaju naravno nalaz samo od socijalnog oftamologa. Nalaz je bio u redu tako da nisam dobila preporuku da se porod obavi carskim rezom. Inače, na porodu od naprezanja su mi toliko popucale kapilare u očima da sam mjesec dana slabije vidjela. Dva mjeseca kasnije otišla sam na pregled i dioptrija se nije promijenila.



Pregled kod ginekologa - ponovljen nalaz krvi pokazuje da i dalje imam upalu bubrega (terapija Sumamed 500 mg, Macmiror complex 500 mg i Spasmex forte 5 mg) i da sam i dalje anemična (zbog zatvora uzimam Ferrum Sandoz 100 i limunadu istovremeno što je rezultiralo redovitijom stolicom, ali anemije se nisam riješila ni dva mjeseca nakon poroda).
Iako sam do sada dobila svega 2 kg, beba normalno napreduje, a moje tijelo izgleda 10 kg mršavije (osim trbuha) jer je sva masnoća i sve ostalo iz tijela otišlo na bebu.

33. TJEDAN

Vađenje krvi zbog štitnjače.
I dalje osjećam slabost i jak umor. Imam žgaravicu doslovno od svega. Jako malo hrane mi stane u želudac pa jako malo jedem što zbog toga, što zbog žgaravice. Kako bih smanjila žgaravicu noću i nekako prospavala noć nakon 18 sati ne jedem.


34. TJEDAN

Pregled kod endokrinologa. Propisuje mi Eutyrox 75 mg do 2 tjedna nakon poroda, nakon toga 50 mg kao prije trudnoće, ponovni pregled 10 tjedana nakon poroda.
Koža mi počinje jako smeđiti, osobito na predjelu ispod očiju, oko vrata, dekoltea, bradavica (areola) i pazuha. Linea nigra (samo od pupka na dolje) također se pojavljuje.




35. TJEDAN
Beba se spustila u zdjelicu zbog čega cijeli tjedan imam jake (jače nego od sada) bolove u križima.
Obavljam posljednji pregled kod svog ginekologa. Radim ponovljeni bris koji pokazuje da i dalje imam streptokok grupe B (jer se on uništava samo antibiotikom na bazi penicilina kojeg ja nisam mogla uzeti jer sam na nj alergična). Upozoravaju me da to moram napomenuti na porodu.
Daju mi dokumentaciju koju sam skupila tijekom trudnoće za rodilište: nalazi glukoze, štitnjače (posljednji nalaz), krvne grupe. Posljednje vaganje pokazuje da sam dobila 3 kg u trudnoći i tako će ostati do poroda. Prema procjeni ginekologa beba ima 2500 g i ako se rodi na termin (još 5 tjedana) imat će oko 4000 g.

36. TJEDAN
Dobivam lažne trudove (i ne odlazim u rodilište jer prepoznajem da su lažni jer nisu u pravilnim razmacima, a i odlučila sam da vidim koliko mogu izdržati, a dok se to dogodilo "trudovi" su polako prestali) i jako probadanje u križima.
Jako me muči nesanica.
Pritisak i bolove u podučju jajnika i mjehura zbog položaja bebe prilikom ustajanja osjećam već 3 tjedna, ali sada su osobito jaki. - Bolovi u zdjelici koji obuhvaćaju pubičnu simfizu – zglob na sredini stidne kosti – nisu neuobičajeni tijekom trudnoće," objašnjava stručnjak i medicinska sestra Elaine Zwelling. "Hormoni trudnoće opuštaju zglobove kako bi se zdjelične kosti mogle raširiti tijekom poroda. To povećava vašu fleksibilnost, ali može uzrokovati i bolove.
Imam problema s disanjem i ubrzanim radom srca.

37. tjedan (subota)
Osjećam veliku slabost zbog anemije, jako drhtim po cijele dane. Bolovi u zdjelici, pregibima noge i guze.
37+2 (ponedjeljak)
Prvi pregled u trudničkoj ambulanti u Petrovoj. Čekanje od 8:30 do 12 sati. Mjere mi težinu i tlak, uzimaju urin na pregled. Rade mi vaginalni pregled i CTG (15 min). Sve je u redu. Kontrola za tjedan dana. Nisam imala prilike razgovarati s ginekologom osim se potužiti na slabost, ali od njega nije bilo reakcije.

37+4 i 5 (srijeda i četvrtak)
Obilan vaginalni isjedak već 2 tjedna, ali ova 2 dana osobito puno.

37+4 (četvrtak)
Ispadanje sluznog čepa u dijelovima - od ostalog iscjetka razlikuje se jer izgleda kao tijelo puža blago ružičaste boje.

Dva su glavna znaka da ćete dobiti trudove za dan ili dva," kaže stručnjak i medicinska sestra Elaine Zwelling. "Jedan je pokazatelj pucanje vodenjaka (amnionske vreće). Drugi je signal krvavi sluzni iscjedak koji je služio kao čep vašeg grlića maternice.

U ponoć 37+5 (s četvrtka na petak) puknuo mi je vodenjak. Uspjela sam odspavati sat i pol vremena prije toga. Kad sam se probudila da idem na wc osjetila sam topli mlaz  kako klizi niz noge. 
*Curenje plodne vode ne možete zamijeniti za curenje mokraće niti da hoćete jer je plodna voda puno toplija, nekotrolirano curi i rekla bih da mi je dok sam se spremala u tih 45 min cca oteklo tako puno da su dva normalna noćna uloška promočila što se nikako ne bi dogodilo da je u pitanju urin. Dobro da sam se pripremila i čitajući na internetu došla do savjeta da kupim pelenu za inkontinenciju (prodaju se u ljekarnama na kom za cca 3 kn) jer je ona jedino zadržala plodnu vodu do rodilišta.  

Odmah sam se spremila i sa suprugom otišla u Petrovu gdje me zaprimaju u 1:20. Nakon razgovora i pregleda trudničke dokumentacije uslijedio je vaginalni pregled dežurne ginekologice (kada je izvukla ruku) i iz mene je izletio mlaz plodne vode. Otvorena 3 cm. Brijanje nije bilo potrebno (dopuštaju i nekoliko dana staru frizuru) i obavila sam klizmu koja je došla kao melem na ranu moje dvomjesečne borbe sa zatvorom. Olakšanje samo takvo. Nakon toga sam neko vrijeme čekala u čekaonici ispred rađaonica i izmjenjivala poruke messengerom sa suprugom (chill samo takav). 

U 3 sata su me smjestili u boks rađaone, spojili na CTG, dali injekciju protiv streptokoka grupe B i dopustili suprugu (u daljnjem tekstu M) da bude uz mene. Do 7 sati i dolaska nove smjene ništa se nije događalo osim što sam ležala i stalno iščekivala da me netko dođe pregledati. Oko 5:30 rekla sam M da sam iscrpljena i da moram malo odspavati, a i ako netko dođe da će me ionako probuditi. Dogovorili smo se i da M ode doma malo odspavati negdje do 9-10 sati jer sigurno neće biti nikakve akcije do tada (tako nam je tada izgledalo).

U 7 sati pregled nove smjene i spajanje na drip. Ne znam kako to ide, ali drip je namješten na 26. U 7:15 osjetila sam prvi trud i mislila sam da ću izletjeti kroz zatvoren prozor s prvoga kata od bolova. U 7:40 dolazi medicinska sestra i dodaje mi mobitel. Zovem M i jedino što sam uspjela izreći: Dali su mi drip, boli za popizdit, nacrtaj se odmah ovdjeeeeee!!!

Supruga puštaju tek u 9:15 meni nakon što sam dobila epiduralnu. Znači, prvih 2 sata na dripu bez epiduralne. Ja sva sretna što me M nije morao vidjeti kako se mučim, ali viđ vraga, nakon sat vremena djelovanje epiduralne prestaje i sat vremena opet trudovi bez nje jer anesteziolog ima drugog posla pa nikako da dođe do mene (količinu dripa mi konstantno podižu). Opet dobivam epiduralnu i uspijevam skupiti snagu za sljedećih sat vremena bez epiduralne (anesteziologu opet treba sat vremena da dođe do mene). Otvorena 7 cm. Trudove izdržavam uz pravilno disanje* na koje me konstantno podsjećao M jer inače bol je nevjerojatna. Drip na 146! 
* Koncentriranjem na određenu tehniku disanja tijekom poroda skreće se pozornost s osjeta boli i usmjerava na disanje, čime se bol lakše podnosi. Tehnika disanja neće potpuno ukloniti bol, ali će stvoriti osjećaj pribranosti, što je neobično važno za aktivno sudjelovanje u porodu. Uz to, pravilnim disanjem osigurava se dovoljna količina kisika i dobra izmjena zraka, što pogoduje boljem stanju djeteta i duljoj izdržljivosti majke.

Treću dozu epiduralne dobila sam pukom srećom (jer je došlo do nesporazuma koliko sam otvorena, ginekolog kaže iz daljine 10 cm, ja shvatim 7 cm, kažem anesteziologu 7 cm jer je rekao da sa 10 cm više ne daje... psssst) i pošto je prošlo više od 12 sati od puknuća vodenjaka odlučili su da je vrijeme da porodim. I eto, uz ooooooogromnu podršku M koji mi je objašnjavao što da radim i kako da dišem i tiskam jer ginekologa, sestru i babicu nisam od bolova kužila 1% u 13:15 na svijet je došao 2920 g težak i 50 cm dugačak naš D. 💗



Summa sumarum: Porod (svih tih 13 sati) jer prošlo punooo bolje nego što sam očekivala. Liječnici i svo osoblje su bili iznimno pažljivi i puni razumijevanja (kako ovi na porodu, tako i kasnije u sobama). Zbog pucanja međice dobila sam 3 šava, ali niti sam osjetila šivanje, niti sam imala problema kod sjedenja zbog toga. U trudnoći dobila sam 3 kg, na porodu izgubila 7 kg, kasnije još 6. Sljedećih 20 dana zbog naprezanja krvarila sam iz nosa i mjesec dana slabije sam vidjela. Zbog lijekova ne dojim i D. je od prvog dana na adaptiranom mlijeku. D. je 4. dan dobio žuticu, a kasnije su mu dali i sedmodnevnu terapiju protiv streptokoka jer je nalaz ukazivao na opasnost da ga je ipak pokupio na porodu. Dolazimo doma 9 dana nakon poroda. 11. dan zbog nestručnosti patronažne sestre koja ga je svukla u nedovoljno zagrijanoj prostoriji (jer joj se žurilo) D. dobiva infekciju dišnih puteva što je rezultiralo 10dnevnim boravkom u bolnici. D. se vraća doma. Moja borba s postporođajnom depresijom tek počinje, ali to je pretužna priča i moja borba koja još uvijek traje, a ovo je veseli blog i moje happy place tako da ćemo stati na ovome i posvetiti se vedrijim temama...





Broj komentara: 6:

  1. Čestitam! Stvarno ti se toliko toga zakompliciralo kroz trudnoću, nadam se da ćeš se oporaviti, želim ti sreću. :*

    OdgovoriIzbriši
  2. Čestitam i dobrodošao, D.! :)
    Drago mi je da ste oboje doma, i drago mi je da je porod prošao ok, koliko je to moguće.
    Što se tiče ppd-a, ovo je tvoj ventil, piši ako imaš potrebu. Meni ide na živce (ne ti) to ignoriranje kao da su apslutno svi isti i jednako prolaze kemijske promjene u mozgu, i kao da se ne smije reći da postporođajna depresija (li bilo koja depresija) postoji.
    Nije mala stvar 10 mjeseci biti napucan drugačijim hormonima, i sad najednom sve se promijeni preko noći, i još se oporavljaš i moraš se brinuti za novo biće.
    Nadam se da ćeš naći način da ti bude bolje.
    I jako mi je drago da si se vratila pisanju :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala, hvala ☺
      I jos jednom hvala sto pokazujes razumijevanje. Nije lako, pretesko je i pretuzno, ne ignoriram nego se lijecim, ali jednostavno mi je prebolno o tome pisati. Radije pisem o veselijim temama, a opet vezanim uz trudnocu jer to mi stvarno dode kao neka terapija.

      Izbriši
  3. Tek sada stižem da pročitam ovo , bila sam upućena od starta ali nisam znala kako se završilo, žao mi je što smo obe morale proći ovako trnovit put do željenih bebica, i mogu samo da ti kažem ne daj se, uz tebe sam svim srcem i ja znam kako ti je, evo i 6 meseci nakon porodjaja ja se borim sa zdravljem cak i vise nego pre a imam tog malog andjela o kojem trebam brinuti bas kao i ti, moramo i mozemo mi to , ljubac od nas

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala na podršci od srca. Kad mi je teško često mislim na tebe i kroz sve šta si morala proći i bude mi lakše jer znam da nisam sama.

      Izbriši

Svaki tvoj komentar mi je važan!