Još otkada sam bila na Bledu i Bohinju i okolnoj Soteski Vintgar i Voglu željela sam dublje istražiti ovaj predivan kraj. To mi se napokon ostvarilo ove godine pa sam svoje oduševljenje htjela podijeliti s vama. Ne znam što vi mislite, ali meni je Slovenija, odmah nakon Hrvatske, najljepša zemlja koju sam imala prilike posjetiti.
Karta puta kojim smo išli.
Polazište je Kranjska Gora, poznato skijalište zimi, a ljeti raj za šetače i bicikliste. Trgovina s biciklističkom opremom ima doslovno na svakom uglu ovog malog mjestašca, a žičara je opremljena posebnim nosačima za bicikle. Iznenadilo me koliko je bilo izletnika, osobito Talijana.
Na strmoj i uskoj cesti (24 km, 50 serpentina) najprije smo se zaustavili kod Ruske kapelice. U šumi među drvećem, da nismo išli s namjerom da je posjetimo, vrlo lako smo je mogli predvidjeti.
Drvena kapela iz 1916. posvećena je sv. Vladimiru. Sagradili su je ruski vojnici kao uspomenu na vojnike koji su umrli tijekom gradnje ceste preko Vršiča. Cesta je bila važna jer je povezivala doline rijeke Save i Soče, odnosno omogućila je lakši i brži prijelaz Austro-Ugarske vojske iz Kranjske Gore na tzv. Sočansko bojište.
U gradnji ceste sudjelovalo je 10 000 ruskih vojnika, a preminulo ih je između 170 i 300, a njihova zajednička grobnica se nalazi odmah pokraj kapele u obliku piramide na kojoj piše Sinovi Rusije. U spomen na njih od 2006. godine ova cesta se naziva Ruskom cestom i povezuje gradove Kranjsku Goru i Bovec. Godine 2015. ju je posjetio ruski predsjednik Dmitrij Medvedev, a 2016. prilikom stote obljetnice gradnje i Vladimir Putin.
Vrhovi koji oduzimaju dah, ispod kojih se osjećaš jako malen.
Prisankovo okno (visoko 80 m, široko 40 m)
Vršič - najviši slovenski cestovni prijelaz 1611 m (Triglav 2864 m)
Kao što vidite krave i ovce tamo žive slobodno i ne mare za posjetitelje.
Spuštamo se prema dolini Soče.
Napoleonov most
Svaki od ovih kanjona, slapova, brzaka itd. ima ime, ali iskreno nisam išla za time nego smo pratili rijeku i gdje bi nam se činilo pristupačno smo stali i uživali.
Iznenadna promjena vremena, odnosno kiša pokvarila nam je
planove da se okupamo u Soči pa smo na brzinu prošli kroz Bovec, Tolmin i Most
na Soči. Planinski krajolik iznad rijeke Soče bio je tijekom Prvog svjetskog
rata mjesto najvećeg planinskog sukoba u povijesti stoga je cijeli ovaj kraj
bogat muzejima, utvrdama, rovovima i grobljima u spomen onoga doba koje danas
povezuje Put mira. Nažalost, ovaj put nismo stigli pomnije istražiti. Nema veze, barem imamo razlog da se vratimo 😃
Crkva i muzej Prvog svjetskog rata u Kobaridu
Most na Soči
Slovenijo, vidimo se opet 💗
Baš lijepo izgleda Slovenija, i sve mi se čini da su odgovorniji prema prirodi od nas.
OdgovoriIzbrišiSuper su mi ove ovce što su zalegle oko auta :)
Most na Soči ne vidim.
I meni se čini. Ovce uzivaju i briga ih za ljude haha
IzbrišiNa zadnjoj slici je grad Most na Soci, doduse ima i u njemu most, ali nisam ga uspjela fotkati.