Ključić Brdo

Iza ovog ljupkog naziva krije se izletište pokraj istoimenog naselja u Turopolju, u idiličnom okruženju Vukomeričkih gorica. Udaljeno je tek desetak kilometara od Velike Gorice, odnosno 25 km od Zagreba. Osim ugostiteljskog objekta s velikom zelenom površinom za šetnju i rekreaciju Ključić Brdo obuhvaća pašnjake, šume i mali zoo-park. Najbolje od svega što se ne plaća ulaznica.

Ključić brdo MM i ja posjetili smo jednog sunčanog poslijepodneva početkom ovog mjeseca. Izlet nije bio planiran pa nismo znali što očekivati. Samo smo željeli otići negdje u prirodu. Samo izletište je prekrasno uređeno, ali kako nas ugostiteljska ponuda nije zanimala odmah smo krenuli istraživati.

Pokraj klupa u hladovini šume nalazio se tor s ovnom i ovcom, te zečevima (ili su to možda kunići?).

Dok je njegova draga spavala, ovan nije izrazio oduševljenje našim dolaskom. Cijenili smo diskreciju plahih zečeva koji su se povukli u svoje odaje pa im nismo previše prilazili, a bili su jako slatki, osobito ovaj maleni u desnom kutu koji je čini se najhrabriji.

Mrvicu dalje su divlje svinje, koje ne bih ni primijetila da nisu zadovoljno roktale dok su kopale u blatu. Sva ova velika šuma iza njih im je na raspolaganju što im daje određenu slobodu i život u prirodnom okruženju.

Zaputili smo se dalje poučnom stazom koja je obilježena raznim informativnim panoima.

Prva trećina od 2,5 km duge poučne staze je na makadamu. S lijeve strane blage nizbrdice je šuma u kojoj su divlje svinje, a s desne strane je površina za paintball i odbojku.

Na kraju nizbrdice je velika livada i pašnjak livada na kojima je smješteno uzgajalište ovaca i koza. Dok su ovce odmarale, koza nas je znatiželjno pogledavala.

Nastavili smo tada zemljanom stazom kroz šumu i shvatili da smo zapravo jedini gosti na izletištu. Stali smo i uživali u toj mirnoći prirode. Tada je zapuhao vjetar i razbio tišinu. Veliki osmijeh i skakutanje stazicom nije izostalo.

 Cijelim dijelom tog dijela staze kroz šumu je tekao potok. Ubrzo smo stigli do samog izvora.

Posljednji dio staze bio je kroz netaknutu prirodu i taj mi je dio zapravo najljepši. Hranilište za životinje i drveni mostić preko potoka... nemam riječi, samo oduševljenje!

Nakon što smo prešli mostić, sad već pomalo umorni, veselo smo otkrili da nas staza vodi k našoj znatiželjnoj kozi koja je veselo došetala na brdašce i pozirala.

Slijedio je povratak i otkriće da nismo vidjeli još pola toga - jelene, konje i fazane. Pošto smo bili umorni i žedni :D, odlučili smo to obići neki drugi put.

Na povratku iz Ključić Brda možete posjetiti Veliku Goricu i ako se tamo zateknete 

krajem travnja na Jurjevo možda čak i stignete na Jurjevski krijes.