What to expect when you're expecting #4/2

Trudnički tečaj (naše iskustvo)
Nastavak ovog posta 

Izvor: pixabay.com

III

Peto predavanje pod nazivom Važnost disanja i relaksacije u porođaju vodila je fizioterapeutkinja Jasenka Vuraić. Na početku je objašnjavala dobrobiti vježbanja u svakodnevnom životu, a posebno za vrijeme trudnoće. Zatim nas je upoznala sa 3 tehnike disanja koje se primjenjuju tijekom trudova u prvom porođajnom dobu (razdoblje koje počinje prvim trudovima i završava otvaranjem kada je ušće popuno otvoreno (10 cm), a vodenjak je prsnut), dok se između dva truda provodi opuštanje.

1. tehnika disanja je duboko trbušno disanje. Provodi se uglavnom na samom početku prvog porođajnog doba i to samo za vrijeme trudova. Izvodi se u uspravnom položaju sjedeći ili ležeći. Ruke držimo na trbuhu. Potrebno je udahnuti kroz nos tako da nam se trbuh napinje prema vani - širi, a zatim izdahnuti na usta pri čemu se trbuh povlači prema kralježnici - uvlači. Pritom treba izgovarati glas „s“ ili „š“ (izdisaj traje barem dvostruko duže od udisaja). 

2. tehnika disanja je plitko disanje i primjenjuje tijekom većeg dijela prvog porođajnog doba odnosno tijekom učestalijih trudova. Potrebno je kratko izdahnuti na usta pa zatim udahnuti na nos. Nastavlja se udisati i izdisati samo na usta. Kad trud prestane, izdahnemo. Disanje je kratko, plitko i ubrzano i još se naziva psećim disanjem.

3. tehnika disanja počinje se primjenjivati pred kraj prvog porođajnog doba, na samom ulasku u drugo porođajno doba i tiskanje. Nekim je trudnicama ovo razdoblje najteži dio poroda, imaju nagon za tiskanjem, ali zbog nedovoljno otvorenog grlića maternice trebalo bi se suzdržavati ili čekati da se glavica djeteta spusti. U ovom su razdoblju neke žene već iscrpljene, a neke zbog bolova gube kontrolu. U biti tehnika je ista kao i druga tehnika disanja (plitko disanje)  s time da sada kada se  osjeti potreba, radi se kratak prekid, zatim snažno izdahne, uvijek kroz usta. Udahne se ponovno kroz nos ili usta, i nastavi dahtati.

Važno je naglasiti da vježbe disanja nisu od životne važnosti, tj. ništa se neće dogoditi ni trudnici ni bebi ako ih trudnica ne provodi. One služe isključivo da skrenu pažnju s bolova i smire trudnicu kako bi imala više snage na duže vrijeme i kako bi bila što opuštenija što u konačnici može dovesti do toga da se bolovi ne pogoršavaju jer poznato je ako smo prestrašeni  i u panici da nam se tijelo grči.

Izvor: pixabay.com

Na šestom predavanju o Babinju govorio je dr. Mislav Herman.

Babinje započinje četvrtim porođajnim dobom, odnosno izlaskom posteljice. Tih 2 sata četvrtog porođajnog doba kada se zatvaraju raskidne krvne žile i stišava krvarenje ujedno je i najvažniji i najopasniji dio babinja. U tom razdoblju rodilja treba prestati obilno krvariti iz maternice (daju se injekcije koje potiču zatvaranje krvnih žila, po potrebi sve jače, a u slučaju skroz jako krvarenja kada lijekovi ne pomažu u roku tih 2 sata rodilju se uspavljuje i vadi se maternica).

Babinje je inače razdoblje koje traje 6 tjedana ili 42 dana od poroda. To je vrijeme kada se žena iz drugog vraća u prvo stanje:

• Dolazi do postupnog smanjenja maternice i rodnice na veličinu prije trudnoće (po porodu maternica se može palpirati u razini pupka i u prosjeku se smanjuje jedan poprečni prst dnevno. Nakon dva tjedna zatvara se unutarnje ušće cervikalnog kanala, a rodnica se vraća gotovo na mjere prije poroda).
• Na mjestu odvajanja posteljice od maternice stvara se rana promjera oko 12 centimetara. Budući da se radi o velikoj rani, tijelo se mora pobrinuti da ne dođe do nagla gubitka krvi zbog čega se maternica počinje grčiti i skupljati. Obilni vaginalni iscjedak tzv. lohije, karakterističan za babinje, javlja se u okviru pripreme materišta za nove cikluse i moguću trudnoću. U početku su lohije crvene boje, pomiješane s krvi kao i kod svježe rane (traju 3-4 dana). Kad postanu smećkaste, to pokazuje da rana manje krvari, odnosno da zacjeljivanje napreduje. Nakon tri tjedna boja se obično mijenja u žućkastu, a nakon četvrtog tjedna iscjedak polako postaje bjelkast i zatim iščezne.
• Započinje dojenje (dojenje nije 100% kontracepcija)
• Porodom posteljice dolazi do pada razine estrogena, progesterona i korionskog gonadotropina. Potaknuta njihovom niskom razinom, hipofiza će započeti poticati jajnike na uspostavu novih ciklusa pa se u žena koje ne doje prva ovulacija i prva menstruacija može očekivati otprilike šest tjedana po porodu. U onih koje doje, ovulacije mogu izostati i do godinu i pol dana.

Izvor: pixabay.com

Opasnosti ili kada je vrijeme za posjetiti liječnika u bolnici u kojoj ste rodili:

1. u slučaju krvarenja (razlozi: zaostali komadić posteljice, upala sluznice maternice)

2. visoke temperature - više od 38°C (razlozi: zaostali komadić posteljice, upala dojki ili upala mokraćnog sustava)

3. teškog disanja  

Psihološke promjene tijekom babinja:

1. baby blues tijekom prvih dva tjedna koji se smatra normalnim jer pogađa većinu rodilja (80%) i manifestira se iznenadnim padovima i usponima u raspoloženju zbog nove situacije u kojoj se nalazi nova majka

2. postporođajna depresija javlja se u 15% rodilja i manifestira se iscrpljenošću rodilje unatoč sreći što je rodila, ali ima snažan poriv za suicidom (bitno je reći da je rodilja svjesna da je sve u redu i da nema pravog razloga tuzi, ali svejedno osjeća bespomoćnost, beznadnost i želju za samoubojstvom)

3. puerperalna psihoza javlja se dosta rijetko. To je stanje kada je iznimno zabrinuta, javljaju joj se halucinacije i sumanute misli koje su najčešće proganjajućeg sadržaja i odnose se novorođenče (obično vidne halucinacije u kojima se nešto događa s djetetom). Iskrivljeno viđenje realiteta uglavnom je vezano za novorođenče ili oca djeteta, dok percepcija drugih osoba ili događaja ostaje nedirnuta. Majka se vrlo teško nosi s neznatnim stresorima i frustracijama iz okoline, a u takvim stanjima može počiniti i čedomorstvo ili suicid.

Izvor: pixabay.com

IV
Na 7. predavanje o Psihološkom odnosu majke i djeteta predavačica nije došla.

Na 8. predavanju bilo je riječi o Banci krvi iz pupkovine.

Krv iz pupkovine prikuplja se odmah nakon rođenja djeteta i njegovog odvajanja od posteljice. Dijete se od posteljice odvaja rezanjem pupkovine. Još dok se posteljica nalazi u maternici dezinficira se pupkovina nakon čega se ubode pupčana vena iglom spojenom s vrećicom koja omogućuje prikupljanje što veće količine zaostale krvi u posteljici. Postupak traje nekoliko minuta. Radi prikupljanja krvi iz pupkovine, uobičajeni tijek poroda se ne smije mijenjati. Sigurnost majke i djeteta je na prvom mjestu. Postupak prikupljanja krvi je bezbolan i nije opasan ni za majku ni za dijete. Odmah nakon prikupljanja, krv se dostavlja u banku na Rebru u kontroliranim uvjetima. 

Obrasci koje je potrebno isprintati, ispuniti i donijeti sa sobom na porod. Sve ostalo organizira bolnica. Obitelj koja daruje krv nema nikakvih troškova.

U slučaju da želite pohraniti stanice isključivo za vlastite potrebe cijena pohrane i čuvanja do djetetove punoljetnosti (18 godina) iznosi oko 15.000 kuna, dok je cijena vađenja krvi iz pupkovine i priprema za dostavu 1.000 kuna, što se plaća rodilištu u kojem se krv iz pupkovine uzima.

Izvor

V

Deveto predavanje pod nazivom Bezbolni porođaj vodio je anesteziolog Krešimir Reiner. Na početku je objasnio razliku između analgezije i anestezije koja se često miješa uz pojam epiduralne.

Analgezija sprečava bolove dok se pacijent može kretati (očuvana motorika, osjet znatno smanjen, ali još uvijek prisutan), a anestezija potpuno umrtvljuje dio tijela i pacijent ga ne osjeća i ne može se kretati (potpuna motorička i osjetna blokada). 

Za početak valja reći da bezbolni porođaj ne postoji. Bolovi se mogu umanjiti, ali ne i odstraniti. Za umanjivanje bolova na porodu koriste se injekcije Dolantin, Spasmex, Buscol, Normabel (zanimljivo da sam osim Dolantina sve ostale pila u svojoj medicinskoj prošlosti).

Uz odgovarajući nalaz na cerviksu i uredan CTG-zapis, neki od navedenih lijekova dat će se u sljedećim situacijama: kada trudnica navodi jako bolne trudove, kada se procijeni kako će oni doprinijeti boljem napredovanju poroda, redovito uz infuziju oksitocina (drip), ponekad i uz epiduralnu analgeziju.

Navedeni lijekovi smiju se i nekoliko puta dati (uvijek nakon pregleda – uz odgovarajući opstetrički nalaz i uredan CTG-zapis), ali u pravilu NE ako se procijeni kako će porod uslijediti za manje od 2 sata (to vrijedi i za dozu epiduralne). *Zato rodilje kažu da su unatoč epiduralnoj osjetile porođajne bolove, "da epiduralna ništa ne pomaže", "da su ih liječnici pustili da pate" itd.

U iznimnim slučajevima (npr. ako se lijek prekasno da) majka će od pedijatara čuti kako je dijete „uspavano”. To je normalna posljedica prekasnog davanja lijeka ili neočekivano brzog porođaja iza zadnje doze lijeka, što međutim ne ostavlja nikakve posljedice na dijete.

Izvor

Ostatak predavanja govorio je o epiduralnoj analgeziji, detaljno o tome gdje i kako se daje, kada (indikacije) i kada se ne može dati (kontraindikacije) te nuspojave. 

Pošto o svemu tome se može naći sve i svašta na internetu izdvojit ću ono što je predmet predrasuda kod žena koje ne žele uzeti epiduralnu analgeziju, a to su nuspojave. Napominjem da prenosim doktorove riječi, a ne svoje zaključke. Najčešće nuspojave  su pad krvnog tlaka i višednevna glavobolja koja nastupa isključivo ako je trudnica nemirna (zbog trudova) i anesteziolog ubode injekciju dublje nego što je trebalo odnosno ako je došlo do probijanja čvrste moždane ovojnice i isticanje likvora. Ostale nuspojave poput bolova u leđima nakon porođaja ne mogu isključivo vezati uz epiduralnu analgeziju jer od njih pati i većina žena koje rađaju bez epiduralne. Treba napomenuti da se  epiduralna analgezija ne koristi isključivo na porodu nego i u drugim većim operacijama, a prilikom nabrajanja nuspojava ne odjeljuju se one kod poroda i npr. kod starije populacije tijekom operiranja kralježnice pa stoga ispada da ih ima više nego što u stvarnosti jest.

Izvor: pixabay.com

O tome Što nas očekuje pri dolasku u rađaonicu na 9. predavanju govorila je viša medicinska sestra Doroteja Čičak. Prije svega što nam je potrebno od medicinske dokumentacije (kratko rečeno sve što smo dobili tijekom trudnoće i obavezno krvna grupa), potvrda o prisustvu partnera na porodu, papiri o darivanju matičnih stanica, plan poroda, osobne stvari za u rađaonu (2 spavaćice, voda, maramice, nešto za pojesti, mobitel...), osobne (higijenske) stvari za boravak u rodilištu (ručnici, jednokratne gaćice, ulošci, četkica i pasta za zube, češalj, šampon, gel za tuširanje...) i kako izgleda prijam u bolnicu (trudnica se javlja u hitnu ambulantu i zatim je odvode na 1. kat, tamo dežurnom osoblju daje dokumentaciju, obavlja se brijanje i klistir dok za to vrijeme partner ostaje van ambulante i čeka otprilike 45 min da ga pozovu; zatim zajedno odlaze u kabinu/boks/sobu za rađanje gdje stanje prate medicinske sestre postavljajući na tijelo ctg i braunile za lijekove, liječnici dolaze pregledati trudnicu svaka 2 sata). 

Upoznala nas je s time da je dan kada rodimo nulti i da se u rodilištu kod prirodnog poroda ostaje još 2-3 odnosno 5-6 dana nakon carskog reza. 

U rodilištu postoje 2 apartmana (sobe samo s jednim bolničkim ležajem) koje koštaju 850 kn na dan i ne mogu se unaprijed rezervirati nego da li ćete ih dobiti ovisi jesu li slobodni na dan kada rodite. Privilegija boravka u apartmanu je što suprug može biti stalno prisutan, osim noću i neograničene posjete.

Na kraju nas je svih provela kroz rađaonice i objasnila za što koja prostorija služi.

Izvor: google.com

VI
Jedanaesto predavanje pod nazivom Vježbe za trudnice bile su u biti vježbe disanja - ponavljanje onoga što smo naučili na teorijskom dijelu prije tjedan dana pod vodstvom fizioterapeutkinje Jasenke Vuraić.

VII

O njezi novorođenčeta i dojenju na 12. predavanju govorila je vms Marija Mamić. Većinom je govorila o svom bogatom iskustvu kao osoba kojoj je u opisu posla naučiti majke dojiti i biti uz njih prvih nekoliko dana dok su u bolnici. Ono što bih navela  kao značajno i novo za mene je opis građe dojke... dakle kako sve to oko dojenja funkcionira i da nije svejedno gdje će majka primiti dojku prilikom izdajanja, kao ni dijete prilikom dojenja. 

Navela je da prvi dan dijete ima želudac veličine pikule i da mu zapravo ne treba hrana tj. majčino mlijeko jer je još uvijek nahranjen onime čime se prehranjivao dok je bio u maternici. Tek rođeno dijete stavlja se odmah na majčine grudi kako bi potaklo laktaciju svoje majke, a ne kako bi se nahranilo. Dijete je od poroda izmučeno prvi dan i cijelo vrijeme spava i ne plače.

Drugi dan je dijete aktivno i jako plače jer je sve oko njega nepoznato i plač je jedini način kojim zna komunicirati. To znači da plač od nekoliko sekundi do minute ne treba automatski ušutkavati jer na taj način sprječavamo dijete da se izražava. Majka dijete smiruje na grudima dojenjem i njezine mliječne žlijezde bubre i proizvode sve više mlijeka. Isto tako želudac novorođenčeta se povećava da bi treći dan dječji želudac bio normalne veličine, a majčine grudi spremne za zadovoljavanje količinskih potreba njezinog djeteta.

Izvor: pixabay.com

VIII

Na posljednjem 13. predavanju pod nazivom Zdravo novorođenče i vodstvom dr. Marcele Ilijić Krpan nismo otišli zbog opravdanog razloga... naime, baš tada smo potpisivali kupoprodajni ugovor za stan. Napokon svoji na svome, a potvrda o završenom tečaju je u ruci. Najbolje tek slijedi :)

Nadam se da je ovaj tekst nekome pomogao ili barem pobliže prikazao kako izgleda trudnički tečaj, koja je njegova važnost, ali prije svega što sve možete očekivati u trudnoći, na porodu i babinju.

Na youtubeu postoji i niz videa Dinke Barić koji su snimljeni na njezinim predavanjima tijekom trudničkog tečaja koji itekako mogu biti od pomoći. :)

Sve fotografije koje nisu moje preuzete su s Google.com.