What to expect when you're expecting #5

Stvari koje su me iznenadile u trudnoći

1. osjetljivost na mirise

Opće je poznato da trudnice imaju izoštreniji osjet mirisa, ali ono što sam ja očekivala je da će mi smetati sintetički mirisi npr. cigarete, parfemi, boje, dim, smrad smeća tj. da će me ti mirisi tjerati na povraćanje. Međutim, ono što me iznenadilo je da je je svaki miris u meni izazivao mučninu. Dakle, miris gelova za tuširanje, krema, svježe oprane odjeće (miris omekšivača), kuhane hrane, pokošene trave, kiše, sredstava za čišćenje (koje je koristila čistačica za pranje podova u zgradi)... sve to i još puno toga što mi sada uopće ne pada napamet bili su okidači za mučninu. Da, i moja obožavana Nivea #srce mi plače

Tek sam u trudnoći spoznala da svaka stvar ima svoj miris. Da, i gelovi za tuširanje koji nam inače ne mirišu imaju svoj miris. Jedino što preostaje je pokušati se riješiti se svih mirisa koji nam smetaju i nadati se da ćemo uspjeti pronaći nešto za korištenje čiji nam miris ne smeta. 

Osim što sam prestala čistiti i kuhati (kupovali smo gotovu hranu jer nisam mogla podnijeti ni miris kuhanja u stanu), prestala sam koristiti parfeme, kreme za tijelo i ulja. Na jedvite jade sam pronašla gel za tuširanje koji je po meni bez mirisa Balea (iako će vjerojatno nekome i taj miris smetati) jer bez njega se eto ne može. Prestala sam koristiti ulje za tijelo za trudnice (koje bi trebalo biti bez mirisa) i kad bih imala dane sa smanjenom mučninom namazala bih se Biobazinom kremom za trudnice Mama.

Izvor: https://www.dm.de/dm-marken/balea/ i biobaza.eu

2. mučnina 

Postoji više vrsta mučnine. To me iznenadilo jer sam očekivala da mučnina znači dizanje želučane kiseline i prije ili kasnije povraćanje. Nope, postoji i tzv. putna mučnina (nalik na mučninu koja se osjeća prilikom vožnje) koja se manifestira kao 24 satna mučnina u kojoj vas boli želudac, povraćali bi, ali ne diže se želučana kiselina i ne dolazi do povraćanja. Pogađate, ja sam imala putnu mučninu. Zlo vam je od svega, mislite si kako nije tako strašno kada zapravo ne povraćate(iako biste se s takvim užitkom ispovraćali da osjetite malo olakšanja), no ne možete dobiti nikakve lijekove protiv mučnine (koji sprečavaju dizanje želučane kiseline i time sam čin povraćanja) jer zapravo "vama nije ništa".

Kažu da mučnina traje samo prvo tromjesečje. Čak sam čitala samo od 8. do 12. tjedna. Jok, kod mene je trajala od 4. do 17. tjedna. I kad je "nestala" zapravo nije potpuno nestala nego se tu i tamo pojavljivala, ali sa slabijim intenzitetom.

Izvor

3. nedostatak energije

Jačina umora koja je mene pratila od 5. do 17. tjedna teško se riječima može opisati. Divim se trudnicama koje uz sve trudničke tegobe odlaze na posao jer... ja DOSLOVNO nisam bila u stanju tih 12 tjedana dignuti se iz kreveta. Od osobe koja je sjedila za laptopom preko 12 sati, obavljala svakodnevne kućanske poslove, prštala od energije... došla sam do toga da sam spavala po 16 sati dnevno, nisam mogla sjediti više od 10 min (niti u gostima), prošli bi dani da sam sjela na 5 min za laptop (internet na mobitelu za čitanje mailova i poruka je spas), posuđe bih prala u 3-4 navrata u isto toliko sati jer jednostavno nisam mogla stajati od umora, složila bih pet komada odjeće nakon čega bih morala leći... na vikend posjete kod svojih roditelja odlazila bih ležeći na zadnjem sjedalu u autu jer bi me toliko boljela leđa i spavalo se da nisam mogla sjediti.

Što zbog mučnine, a što zbog umora nisam bila u stanju ni gledati tv ni čitati knjige jer su mi se slova miješala što je dovelo do još snažnijih mučnina.

Izvor: pixabay.com

Zapravo, od 5. do 17. tjedna većina mojih dana je izgledala otprilike ovako:

• buđenje u 9:00, 
• wc, 
• odlazak u krevet da skupim malo energije da se mogu istuširati i obaviti jutarnju higijenu i usputno surfanje do 10:30, 2-3x odlazak u wc
• wc, umivanje i pranje zubi
• odlazak u krevet da skupim malo energije da se mogu istuširati (pritom brojim zvijezde jer imam mučninu i ne mogu ni surfati, ni čitati, ni gledati tv) 2-3x odlazak u wc
• ležanje u krevetu do 11:00 
• odlazak do frižidera po doručak
• wc
• odlazak u krevet da skupim malo energije da se mogu istuširati (pritom brojim zvijezde jer imam mučninu i ne mogu ni surfati, ni čitati, ni gledati tv) 2-3x odlazak u wc
• spavanje do 13:00
• wc
• tuširanje
• odlazak u krevet da skupim malo energije da idem do trgovine po namirnice za danas (ono što sam zapravo trebala jesti za doručak)(pritom brojim zvijezde jer imam mučninu i ne mogu ni surfati, ni čitati, ni gledati tv)
• wc
• oblačenje
• odlazak u trgovinu koja je doslovno preko puta stana
• odlazak u krevet da se malo odmorim i skupim malo energije za raspakiravanje kupljenih stvari (pritom brojim zvijezde jer imam mučninu i ne mogu ni surfati, ni čitati, ni gledati tv)
• wc
• raspakiravanje kupljenih stvari i shvaćanje da sam previše umorna da bih jela za stolom pa ih nosim u krevet (voće)
• suprug dolazi kući, jedemo ručak koji je usput kupio, skupa ležimo jer ništa drugo ne možemo 
• wc
• spavanje od 17 do 19, 2x odlazak u wc
• wc
• razgovor i druženje sa suprugom (u krevetu jer ne mogu sjediti i muka mi je) 4-5x odlazak u wc
• 22:00 nakon teških muka da ostanem čim duže budna tonem u san
• cca 5x wc tijekom noći

4. učestalo mokrenje

Kažu da normalna osoba mokri svakih 3 sata danju te možda jednom noću. Prije trudnoće mokrila sam svakih 30-45 min + 3-4x noću što sam pripisivala problemima s dijabetesom.

U trudnoći: svakih 10-15 min s tim da sam svaki put punoooo mokrila (obično kažu da zbog širenja maternice koja pritišće mjehur trudnice češće mokre, ali malo), noću 5-7x i nagore od svega i tijekom spavanja po danu. Ne znam za vas, ali kad se probudim jer moram na wc nakon toga mi bude mučno, boli me glava i jedva zaspim, a umor tjera na spavanje.

Izvor: pixabay.com

Ono što nisam očekivala je da ću baš toliko često mokriti. Kad se sve zbroji, preko 50 odlazaka na wc tijekom dana!!! Bila sam kod dr. i ginekologa, na testiranju urina i urinokulture, ali naravno, da upale nije bilo. Njihov zaključak: ne znamo što ti je.

Mislim da je teško i zamisliti koliko toliko česti odlasci na wc mogu biti opterećenje (osobito uz kroničan umor i mučninu). Odlasci u goste, u trgovinu, kod liječnika, putovanja, propali pokušaji uspavljivanja, buđenja noću... postaju noćne more. Moram priznati da sam se jako teško mirila s time i da sam neprestano bila u potrazi za bilo kakvom pomoći pa se pelene za odrasle i kateter nisu činile kao nemoguće rješenje. Na sreću taman kad sam mislila nešto poduzeti, u 17. tjednu mokrenje se donekle unormalilo na svakih pola sata, ali noći su i dalje bile jako teške.

U 20. tjednu otišla sam kod urologa koji je utvrdio da do 5 litara urina i 40 mokrenja dnevno ipak nije normalno ni za trudnicu. Ustanovio je da nemam uobičajene trudničke muke s mokrenjem već pretjerano aktivan mokraćni mjehur što znači da tijelo proizvodi više urina nego što je to uobičajeno. Nažalost, uz sve njegove napore da mi pomogne nije pronašao odgovarajući lijek koji bi mi mogao prepisati kao trudnici, a da pritom ne bi naštetio bebi. I tako se noćna mora s mokrenjem nastavila (čak i pogoršala rastom bebe i njenim sve većim pritiskom na mjehur) sve do poroda.

5. učestalost vađenja krvi
Kao netko kome u 90% slučajeva pri vađenju krvi bude slabo, ovo nije stavka koju treba zanemariti. Znala sam da se u trudnoći vadi krv, ali da ću je vaditi skoro svakih tjedan, na to ipak nisam računala. Ne znam da li je to samo do mene jer sam na neka vađenja išla zbog problema sa šećerom i štitnjačom, ali opet čini mi se prečesto.

Izvor: pixabay.com

 Dakle, moja vađenja krvi:
6. tjedan vađenje krvi zbog hormona štitnjače (tsh, t4)
7. tjedan vađenja krvi radi provjere razine glukoze
9. tjedan kompletna krvna slika
11. tjedan vađenje krvi zbog hormona štitnjače (tsh, t4)
13. tjedan  vađenje krvi u Petrovoj 3 (određivanje krvne grupe, RH faktora, testovi senzibilizacije...)
14. tjedan 1 vađenje krvi iz prsta radi provjere razine glukoze
15. tjedan 2 vađenja krvi iz prsta radi provjere razine glukoze
16. tjedan vađenje krvi za double test i hormone štitnjače
17. tjedan test oralne podnošljivosti glukoze OGTT (3 vađenja u jednom danu)
18. tjedan 3 vađenja zbog upale žlijezda slinovnica
19. tjedan vađenje krvi radi kontrole da li još uvijek postoji upala

22. tjedan test oralne podnošljivosti glukoze OGTT (3 vađenja u jednom danu)
25. tjedan vađenje krvi zbog hormona štitnjače (tsh, t4)
29. tjedan kompletna krvna slika 2 puta, jednom u Petrovoj, jednom u običnom laboratoriju zbog upale bubrega, tek iz 6. pokušaja uspijevaju mi staviti braunilu za infuziju
31. tjedan kompletna krvna slika radi kontrole upale bubrega
33. tjedan vađenje krvi zbog hormona štitnjače (tsh, t4)
Summa sumarum u cijeloj trudnoći sam ovog ili onog razloga vadila krv 24 puta.

6. Žene, trudnice, majke

Svima je znano da se žene natječu u svemu, koja je bolja u ovome, a koja u onome, koja ima bolje ovo, a koja ono... U trudnoći, a osobito nakon poroda to natjecanje prelazi na višu razinu. Pritom uopće ne mislim na primjere kada svaka misli da baš ona sve zna (npr. ona nije davala bebi vodu do 6. mj. pa spremna je staviti ruku u vatru da dokaže da je to jedino ispravno). Umjesto da govore samo o svome iskustvu jer je to jedino provjereno i istinito, one smatraju da  ono što su one isprobale/iskusile/načule je jedino ispravno i nema tog Boga koji će je uvjeriti u suprotno. 

Izvor: pixabay.com

Teme oko koji se posebno nadmeću su:

- prirodni porod vs. porod uz pomoć epiduralne pri čemu pobornice prirodnog poroda smatraju da je jedini pravi porod ako iskusiš sve čari bolova i zanemariš na napredak medicine u posljednja 2 tisućljeća jer tako je priroda posložila (posložila je priroda i da ti zub istrune, a ne da ga liječiš i uz pomoć injekcije na kraju vadiš, ali ne vidim da se taj trend nešto slijedi)

- prirodni porod vs. carski rez pri čemu su pobornice prirodnog poroda uvjerene da carski rez nije porod nego operacija (omfg) i da na carski rez idu one koje se boje bolova prirodnog poroda i naravno da odobrenje za njega dobiju 1. verzija ako plate 500 eura 2. verzija ako trepnu okicama

- žene koje doje vs žene koje ne doje pri čemu se žene koje ne doje smatraju sebičnim nemajkama jer naravno, ne postoji objašnjenje da majka iz nekog razloga ne može dojiti (npr. nema mlijeka) već je to isključivo njezina sebična odluka (najčešće da zadrži svoje grudi u stanju kakve su bile prije trudnoće)

- nemajka je i ona koja pristane na genetske testove u trudnoći jer sve bi one zadržale svoju djecu unatoč mogućim genetskim malformacijama pritom ne razmišljajući da nisu svi ljudi isti, nemaju svi snage za sve, a i na kraju ne pita se svaku ženu da li pristaje na test (npr. mene nisu pitali) i zašto se ti testovi uopće provode (nije ih netko bez veze izmislio). Ovo pitanje izjednačila bih s pitanjima pobačaja i eutanazije... svatko ima pravo na odabir i o tome uopće ne bi trebalo biti diskusije.

7. emocionalne i fizičke promjene
Ono što me vjerojatno najviše iznenadilo u trudnoći su promjene. Emocionalne promjene još mogu shvatiti jer ipak se (još pod utjecajem hormona) događaju velike prekretnice u životu i začas se promijeni život na koji navikla, ali i budućnost koju si planirala. Neke stvari lakše, a neke teže prihvatiš. Ali da ću se fizički promijeniti na to nisam računala. Drage moje, vjerovale vi ili ne, ja sam se već u prvih 15 tjedna jako fizički promijenila. Ne mislim pritom na to da sam se udebljala i dobila trudnički trbuh jer nisam nego baš sam se fizički promijenila. Lice mi je bilo tanje, obrazi su nestali, vrat je punooo tanji, ruke i noge su mi bile mršavije, na prstima virile su kosti. Ne znam je li to od iscrpljenosti pa sam izgledala ispijena, ali kada (sam) vidiš takve promjene u ogledalu, a si kažu da trudnice blistaju... recimo da se malčice šokiraš.

Izvor: pixabay.com