Razlike u njezi i brizi beba danas i nekada

Često mi se događa da ne mogu naći odgovor na neko pitanje o brizi i njezi moje bebe pa se tada obraćam svojoj mami jer ipak je ona odgojila četvero svoje djece (u 70-im, 80-im i 90 im god. 20. st.), baka je sedmero unučadi (rođenih u razdoblju od 90-ih do 2017.), radila je u vrtiću i školi cijeli radni vijek odnosno ima veliko iskustvo s djecom. Pošto nisam osoba koja stvari prihvaća "zdravo za gotovo" ipak propitkujem svaki dobiveni odgovor i savjet. Na taj sam način došla do toga da postoje velike razlike u njezi i brizi beba danas i prije deset, dvadeset, trideset, četrdeset godina. 

Ovo neće biti post o tome kako te stvari nisu bile dobre ili kako su bile bolje jer nismo ispali uopće loši nego želim navesti razlike koje sam primjetila da postoje. 

Prvo na što svi pomisle su pelene. Istina, prije su se koristile isključivo platnene pelene jer jednokratnih pelena nije bilo ili se nisu mogle kupiti u našim dućanima. Danas su lako dostupne i jedne i druge i možemo birati koje ćemo koristiti. Čak i ako se odlučimo za platnene, koje zapravo nisu iste kao one koje smo mi nosili lakše ih je koristiti zbog perilice rublja koja tada mnogi nisu imali ili su bile s ručnim okretanjem ili kasnije s 300 okretaja :)

Osvrnula bih se i na to da je za puno stvari, možda i od odlučujuće važnosti  potpora koju majka ima. Naime, tada gotovo da i nije bilo kućanstva koje se sastojalo samo od roditelja i djeteta već su tu bili bake i djedovi, tete, ujaci i stričevi nerijetko i prabaka ili pradjed. Ako ne u istoj kući, onda u istom dvorištu ili susjedstvu. I svi su oni na neki način pomagali - bilo oko djeteta ili obavljajući razne kućanske poslove.
To se očituje i u velikoj razlici kada djeca kreću u jaslice odnosno vrtić. Prije su djeca kretala s četiri - pet godina u vrtić, a danas sve više djece kreće u jaslice s godinu dana ili tek nešto kasnije jer ih naprosto nema tko čuvati dok roditelji rade. Nekoć je bilo dovoljno da djeca u vrtiću borave od pet, šest sati jer je većini radno vrijeme bilo od 7-14 ili 8-15 sati imali su nekoga kod koga je dijete moglo biti dok se roditelji ne vrate s posla, dok sada jaslice i vrtići rade od 7 do 18 sati što još uvijek nije dovoljno jer roditelji nerijetko rade i u popodnevnoj smjeni.

U međuvremenu smo počeli koristiti razne aparate koji nam olakšavaju svakodnevicu, ali oni ne zamjenjuju čovjeka jer npr. suđe i odjeću može oprati perilica umjesto svekrve ili mame, ali pričuvati dijete ne može. A pritisak da sve bude savršeno i da nikada nije dovoljno dobro se samo povećava.

Susjedi i prijatelji su isto tako bili povezaniji i spremni uz svoju pričuvati i tuđu djecu. Sada na to rijetko tko pristaje jer je odgovornost ako se nešto djetetu dogodi ogromna. O pedofilima prije nije se praktički ni znalo, a sada ih ima u svakom susjedstvu. Prije su i starija djeca čuvala mlađu, a sada je to narušavanje osobnosti i stavljanje prevelike odgovornosti na starije dijete. Ja sam recimo s 12 godina sama čuvala 2 bebe (brata i nećaka u dobi od godine dana) dok su moji roditelji morali nešto obaviti s vremena na vrijeme. I pritom bih čistila i kuhala. I nikome to nije bilo čudno, naporno ili nenormalno. 

I danas mnogi imaju takav vid potpore, ali o tome ne pričaju jer se valjda podrazumijeva da si svatko može priuštiti vlastiti stan ili kuću pa ima čak bude neugodno priznati da žive npr. sa svojim ili suprugovim roditeljima svatko na svom katu kuće. Takve mame vam doduše neće zaboraviti nabiti na nos kako one sve same uspijevaju, voditi kućanstvo i brinuti se o djetetu/djeci. I samo to da vam netko pričuva dijete da se na miru možete istuširati ili vam pomogne da s kolicima možete niz stepenice čini velikuuuu razliku. Stoga nikada nemojte sebe uspoređivati s drugima i padati u očaj što ne možete sve što i drugi jer nitko osim vas sami ne zna kako živite.

PREHRANA

Kada majka nije mogla dojiti djeca bi se hranila životinjskim mlijekom (kravlje, kozje, ovčje) dok su u neka modernija vremena ipak došli do toga da se dijete mora hraniti posebnim mliječnim formulama. Nemojmo zaboraviti da su u to doba kravice i ostale životinje šetale livadama i jele travu te da se mlijeko tada nije podvrgavalo nikakvim tehnološkim procesima osim najobičnijeg kuhanja. Nije bilo trajnog mlijeka s ovoliko ili onoliko mliječne masti već najobičnije mlijeko - svježe ili kuhano. Najnovija istraživanja govore da bebe životinjska mlijeka ne smiju konzumirati uopće u prvoj godini života (osim u obliku jogurta i sireva koji su dobri za miješanje sa žitaricama, voćem i povrćem od 8. mj. života), ali ne i samo mlijeko), a najbolje ne sve do 3. godine jer  u usporedbi s majčinim mlijekom ili mliječnim formulama (svojim sastavom maksimalno približena sastavu majčinog mlijeka), takva mlijeka imaju brojne nedostatke:

• nemaju dovoljno željeza i cinka

• imaju nedostatak vitamina E i C

• imaju nedostatak esencijalnih masnih kiselina

• imaju visoki sadržaj bjelančevina što može naškoditi još nerazvijenom probavnom

sustavu dojenčeta i opteretiti mu bubrege

• imaju visok udio minerala (natrij, kalij) što također opterećuje bubrege

Izvor

Kada smo kod dojenja prije se dojilo prema "rasporedu" svaka tri sata (kako što se sada radi ako se beba hrani mliječnom formulom), a ne na zahtjev.  Naravno, to ne znači da i sada nema majki koje ne doje prema rasporedu ili obrnuto, da ih prije nije bilo koje su dojile na zahtjev. Prije se poticalo dojenje prema rasporedu počevši od samog rođenja djeteta kada bi mama i beba bili odvojeni, a beba bi se donosila mami na dojenje svaka tri sata, dok je sada od samog rođenja beba uz mamu tako da je može dojiti kad god beba za to pokaže potrebu (npr. plače, okreće glavu kao da nešto traži, stavlja šake u usta ili je nemirno). Navedeni znakovi ne znače nužno da je beba gladna (možda je željna bliskosti ili naprosto to radi jer mora i ona nešto raditi (nadam se da me razumijete što želim reći)). Kod dojenja na zahtjev ne postoji propisano vrijeme između podoja (u stvarnosti to znači da vam je beba na prsima 20 od 24 sata u danu).

Kod dojenja prema rasporedu beba se stavlja na prsa svakih tri sata i podoj traje dok god beba ne pokaže da je sita. Dakle, ne stavlja se bebu na prsa kad počne plakati od gladi (kao što se to ne čini niti kada beba pije mliječnu formulu) već kad joj je vrijeme za jesti (beba se navikne na taj ritam i ne pokazuje znakove da je gladna prije tog vremena) što uporno zagovornici dojenja na zahtjev forsiraju i majka isto tako proizvodi dovoljno mlijeka za svoju bebu baš kao i kod dojenja na zahtjev. A o tome da je beba bliskija s mamom ako je hrani na zahtjev ili u konačnici na bočicu je uvredljivo i stvara dojam da su te majke - nemajke i da manje vole svoju djecu što apsolutno nije istina. Pritom, nitko ne razmišlja kako dojenje na zahtjev utječe na majku koja se ne može odmoriti, odspavati, jesti, istuširati se i na kraju oporaviti od poroda. Ali naravno, kada su bebe u pitanju, mi nismo bitne. 

Dohrana

U doba kada se moja mama rodila (50-ih) bilo je normalno djeci dodavati u kravlje mlijeko kukuruznu krupicu (palentu, žgance) ako je dijete slabo napredovalo (ili nije napredovalo kako su si ukućani to zamislili jer za razliku od danas, tada se kod doktora išlo samo kad je dijete bilo bolesno, a ne na redovite mjesečne kontrole). Sada se zna da se s bilo kakvim oblikom dohrane ne smije početi prije navršenih 17 tjedana, odnosno 4. mjeseca života. Ako dijete slabo napreduje, a to procjenjuje pedijatar - uzroci se traže u možebitnoj nedovoljnoj količini majčina mlijeka/mliječne formule ili općem zdravstvenom stanju djeteta (krvna slika, pregled probavnog trakta, alergije i slično). 

U vrijeme kada sam ja rođena (80-ih) bebama se s dohranom počinjalo već s tri mjeseca. Tako mi je mama uvijek pričala kako sam već s 4. mj. uvelike mljackala paštetu s koricom kruha što bi u današnje doba izazvalo sablazan jer se ne preporučuje da bebe počinju s dohranom prije navršenih 4. mj. života (17 tj.), kod djece dojene majčinim mlijekom niti prije navršenih 6 mj. (jer majčino mlijeko zadovoljava sve bebine potrebe (naravno ako se majka hrani kvalitetno, zdravo i raznovrsno te dijete dobiva na težini)). Pašteta i slične prerađevine (hrenovke, kobasice, salame) se ne preporučuju uopće u prehrani djece prije treće godine (ja bih rekla niti tada), a kruh se djeci uvodi tek s navršenih 9 mjeseci. Izvor1 Izvor
Što li bi tek današnji nutricionisti rekli na to da smo u vrtiću jeli krofne i pili Divku (bijelu kavu), to je bilo za dobrih dana - inače smo dobivali jednu krišku polubijelog kruha i isto tako jednu krišku mortadele, a bili smo u vrtiću od 7:30 do 13:30. Možete li zamisliti danas da netko djeci u vrtiću daje Nescafe? Desetljeće kasnije hrenovke i pomfrit, kao i pizza bili su na meniju skoro svakog vrtića. Danas djeca imaju bogat meni - npr. zajutrak u 8 sati: mlijeko sa žitaricama ili sendvič, u 10 sati jabuku ili naranču, ručak u 12: juha, meso i rizi-bizi i salata, kasnije užina: jogurt i kolač ili pecivo sa sjemenkama. Ide na bolje 😄 Primjer

Naravno da se bebama u 80-ima mlijeko dodavalo kekse već od najranije dobi kako bi "dodali kalorijsku vrijednost mlijeku" i dijete bi bilo deblje (jer debela beba = zdrava beba). U voćne kašice se redovno dodavao šećer (naribana jabuka sa šećerom). Povrtne kašice se nisu davale jer bebe ih nisu htjele. Naravno kako i bi sa zašećerene jabuke prešli na nezašećereno i gorko povrće (mrkvica se isto posipala šećerom). Danas je zabranjeno djeci u kašice dodavati šećer i sol ili bilo kakve začine (izuzev cejlonskog cimeta od 6 mj. života) što je navedeno i na svakoj kupovnoj kašici (za njih vrijedi pravilo i da se ne smiju dodavati umjetni zaslađivači i konzervansi). Sol opterećuje djetetove bubrege i probavni sustav i može dovesti do povišenog krvnog tlaka u starijoj dobi, a šećer povećava rizik od nastanka karijesa, debljine i proljeva.  Preporuka je započeti dohranu s povrćem jer se ima neutralniji okus od voća, a i ako se prvo uvede voće postoji mogućnost da će beba nakon toga teško prihvatiti povrće jer se naviknula na slatki okus voća. Izvor

Isto vrijedi i za sokove i čaj - uvijek nezaslađeni. Čaj od šipka se ne preporučuje kao nekada u slučaju proljeva jer se njime ništa ne postiže što se ne bi postiglo i običnom vodom. U slučaju proljeva preporučuju se rehidratacijske otopine koje sprečavaju dehidraciju i nadoknađuju izgubljene elektrolite. Izvor

Ne preporučuje se ni čaj od kamilice za pranje očiju - jer nije sterilan, može biti jako alergen, sužava suzni kanal i time otežava izlučivanje sekreta. Izvor

Voda se smatra glavnim izvorom tekućine. Doduše, sada se ne preporučuje davati vodu bebama do 6 mj. ili do kada se krene s dohranom jer se smatra da bebe kroz majčino mlijeko dobivaju točnu količinu vode koja im je potrebna. S druge strane smatra se da bebama koje piju mliječnu formulu treba davati nekoliko žličica prokuhane vode. Izvor

PSIHOMOTORIČKI RAZVOJ

Nekoć se nije vježbalo s bebama osim ako za to nije bilo potrebe, a to se često vidjelo kad je dijete već bilo dosta veliko, nerijetko tek u školi kad bi se dijete proglasilo usporenim ili nespretnim. Danas se preporučuje krenuti s vježbama već kad beba napuni jedan ili dva mjeseca života. 

Izvor: Milivoj Jovančević - Godine prve, zašto su važne.

Međutim, više se ne savjetuje bebe podlagati i okruživati jastucima kako bi prosjedila sa 6 mjeseci već je cilj da se beba sama posjedne do 9. mjeseca života, odnosno da sama dođe u sjedeći položaj kroz igru. Na taj je način stabilnija i ne pati joj kralježnica jer je do tog položaja došla sama i kada je kralježnica bila dovoljno čvrsta. Ja sama patim od velikih bolova u leđima i imam iskrivljenu kralježnicu upravo zato jer je tadašnji neuropedijatar zahtijevao od moje mame da sjedim sa 6 mjeseci. Pitajte svoje majke i vidjet ćete da je to tada bilo normalno i uobičajeno.

Bebe tada nisu puzale jer se smatralo da bi se na hladnim i prljavim podovima mogle razboljeti ili su se mame i tate htjeli povremeno odmoriti i nečime zaokupirati bebe dok su nešto radili. Zato su bile u hodalicama, vrtićima* (ogradicama) ili pak u kolicima,  kada je došlo vrijeme za hodanje (oko godinu dana) s djecom se vježbalo držeći ih za ruke ili ispod pazuha. Prema riječima našeg fizioterapeuta nahodavanje se danas ne preporučuje jer isto kao i u hodalicama bebe stoje na prstima umjesto na punom stopalu, teže razvijaju ravnotežu i usporavaju motoriku. Baby jumperi i bumbo seat su po tom pitanju još gori i nikako se ne preporučuju, a roditelji ih posebno u SAD-u koriste jer misle da njime ubrzavaju djetetov razvoj (a dijete zapravo nazaduje). Ali nije poanta u žurbi već da beba to svlada sama i u ritmu koji joj odgovara (ne preskaču se razvojne faze). Dijete dakle, do svega treba doći samo. Puzanje je osobito važno za pravilno držanje i za daljnji razvoj motorike. Danas je isto tako puno veći raspon u kojem je normalno da dijete prohoda - od 9 pa sve do 15 mjeseci. Smatra se da svako dijete ima svoj ritam razvoja i usvajanja vještina i da to treba poštivati. Izvor  izvor  izvor

Vrtići (ogradice) i danas se smatraju u redu, osobito dok je beba manja, a već dovoljno velika da je ne možemo samu pustiti npr. na kauču jer bi pala ili i kasnije ali kao kratko rješenje dok npr. majka mora nešto obaviti, a da može pustiti dijete na sigurnom za to vrijeme. 

**Ovdje se govori o normalnom razvoju, ako vaše dijete ima određena odstupanja, naravno da ćete slijediti upute stručnjaka i vježbati po njihovim uputama.

Motorički razvoj zdravog djeteta odvija se potpuno spontano prema prirodnim zakonima kretanja. Dijete će sve motoričke radnje naučiti potpuno samostalno i zato ga nije potrebno "učiti" da sjedi, stoji, hvata, hoda. Između motoričkog i psihičkog razvoja postoji povezanost stoga se često koristi izraz “psiho-motorički” razvoj. 

Smatram da su te razlike posljedica stalnog napretka, što na području medicine što na području psihologije, ali i prije svega na velikoj dostupnosti informacija. Jer, recimo, naše mame mogle su učiti od uskog kruga ljudi, upiti njihova iskustva i primijeniti na svojoj djeci. Dok današnje majke mogu saznati iskustva puno većeg broja roditelja koja žive i u puno drugačijim uvjetima (ponekad naprednijim, a ponekad lošijim) od nje same.

Vjerojatno postoje još brojne razlike, ali ove sam uočila ili sam na njih obratila pozornost jer su se direktno ticale perioda do 10 mj. koliko D. sada ima. Ako vi znate još kakvu slobodno mi napišite u komentare.

Sve fotografije koje nisu moje preuzete su s Googlea.