What to expect when you're expecting #10

Okretanje i spuštanje bebe u zdjelici

Moja beba se okrenula, odnosno zauzela položaj s glavom prema dolje u 31. tjednu trudnoće. Bilo je jako bolno (ništa naspram trudovima, ali do tada je to bila najveća bol koju sam u životu osjetila.). Krajem 35. tjedna (dva tjedna prije poroda) osjetila sam kako se spustila u zdjelicu (osjećaj je ogroman pritisak na mokraćni mjehur i kao da će ti nešto ispasti među nogama). Istodobno počinje sve obilniji i gušći iscjedak. Cca 16 sati prije pucanja vodenjaka ispao mi je sluzni čep. 

Mogu li se brijanje i klistir izbjeći?

Brijanje se može izbjeći tako što se doma možeš sama depilirati. Nije nužno doći na porod svježe izdepilirana, nego je važno da su dlačice čim kraće kako bi se lakše šivalo ako dođe do puknuća ili epiziotomije međice, ali i radi lakše higijene tijekom babinja.

Klistir (klizma) se isto može napraviti doma, ali pitanje je koliko bi on bio učinkovit. Većina trudnica se susreće sa zatvorom (opstipacijom) od kojeg čak nastaju hemoroidi. Pa ako bi se tako lako rješavale zatvora ne bi bilo niti potrebno da se obavlja klistir na porodu. Klistir je po meni najbolji dio poroda - riješi te problema koji te mučio posljednjih 2-3 mjeseca. Neugodan je u smislu da ti netko stavlja crijevo s tekućinom u anus, ali to ne boli. Sljedećih pola sata provedeš na wc školjci i mirna si. Jer ako se klistir ne bi napravio trudovi osim što potiču kontrakcije maternice, potiču i kontrakcije crijeva pa crijevo tijekom poroda intenzivnije radi i prazni se, a još ga dodatno pritišće i prazni beba prolaskom kroz porođajni kanal. Stoga se može reći da je proces nevoljnog, spontanog i potpunog pražnjenja crijeva tijekom porođaja neizbježan. Naravno da je time i neizbježno potencijalno zagađenje djeteta i porođajnih rana (epiziotomija, razdori međice i rodnice) sadržajem crijeva za vrijeme rađanja. 

Izvor: pixabay.com

Plan poroda

To je dokument s nekoliko stranica u kojem se trudnica upoznaje sa svime što je može očekivati na porodu i cilj je tog dokumenta da ga trudnica ispuni na miru, razmišljajući o svim dobrim i lošim stranama svakog pojedinog postupka kako bi kada stigne u rodilište i krene porod bile zadovoljene njezine želje - naravno, u skladu s mogućnostima rodilišta i njezino trenutnom zdravstvenom stanju.
Link na pdf s Planom porođaja

Osobno, plan poroda sam isprintala i ispunila, prethodno se informirajući o svakoj pojedinoj stavci. Došla sam do zaključka, da ne trebam nositi plan poroda na porod jer želim da o mom porodu i svim odlukama vezanima za porod donese liječnik tj. stručnjak koji će bolje od mene znati što je potrebno i nužno napraviti u datom trenutku. Jer što bi bilo da sam ja npr. insistirala na vaginalnom porodu, a trebao je hitni carski rez, ili obrnuto. Ili pak da ne želim lijekove protiv bolova, a na kraju uvidim da ih ipak trebam (što je čest slučaj s epiduralnom). Moram priznati, da se odluka pokazala dobrom. Bila sam informirana o svemu, ali me se i o svakom postupku tijekom poroda dodatno informiralo i pitalo za pristanak.

Kozmetika u trudnoći

Kažu da sve što stavite na kožu u roku od sedam minuta nađe se u vašem krvotoku. Koža je naš najveći organ i jako je bitno na koji je način tretiramo i koje supstance preko kože unosimo u organizam. Nitko vam neće reći da je kozmetika u trudnoći zabranjena ili loša, ali ako se vodite ovom logikom bolje je koristiti što manje i što prirodniju kozmetiku i pustiti kožu da diše. 

Od preparative koristila sam iskreno samo ono što me nije tjeralo na povraćanje... Biobazinu kremu za tijelo Mama i neki najobičniji Balein gel za tuširanje za suhu kožu (tamno plavo pakiranje). Za čišćenje lica nisam koristila ništa osim vode i onih tankih okruglih spužvica.

Nanošenje make upa sam izbjegavala u trudnoći. Koristila sam samo BB kremu i maskaru i to kada bi nekud išla, a to je bilo jako rijetko jer sam se stalno loše osjećala. Kada skoro svaki dan povraćaš nekako ti nema smisla nanositi puder i poslije popravljati. Uostalom tako sam bila slaba da bi me samo nanošenje i to malo make-upa izmorilo. Skidanje svega toga još više. Jednom kada se navikneš da te poštar i dostavljač hrane vide usred dana u pidžami i bez šminke i pritom se ne uplaše sve ide nekako lakše. Prije trudnoće ne bi bilo šanse da me netko vidi nenašminkanu, osim muža 😀Ako ne bih bila tip top, poštaru nije imao tko otvoriti vrata hahaha

Stoga ako ste ikada zapitale zašto se neke žene više ne šminkaju i ne drže baš do sebe nakon što rode - to vam je to... kad jednom vidiš da možeš bez šminke jer je naprosto nemaš snage nanijeti, kada te doktori i svi u rodilištu vide u tvom najgorem izdanju i kada nakon poroda nemaš vremena ni da odeš na wc i otuširaš se, ali zato te dođe vidjeti pola rodbine, kada tragovi pudera ostaju na bebinoj odjeći pa ih moraš ribati nekako prihvatiš da biti nenašminkana i nije tako loše. Ali sve prije ili kasnije dođe na svoje mjesto pa dođe i čas kada opet se možeš posvetiti sebi i svojim užicima poput šminkanja. 

O tome što točno treba izbjegavati od kozmetike u trudnoći možete pročitati kod Lenke i Martine.  

Izvor: pixabay.com

Lakirani nokti i šminka na porodu
Hahaha, kako to pristojno reći, a da se nitko ne osjeti povrijeđenim ili uvrijeđenim. Pa recimo ovako... porod znači rađanje djeteta. Dijete je teško cca 3-4 kg i mora izaći kroz uski otvor. To boli. Jakooo boli. To je bol koju ne možete niti zamisliti. Uostalom, doslovno vam se naživo pomiču kosti zdjelice. U tim trenucima ne možete suspregnuti suze ni vlastite krikove. Briga vas za sve što se oko vas događa... hoće li vas netko vidjeti golu na stolu za rađanje, hoćete li izvršiti nuždu u pelenu na kojoj ležite, ma samo želite da ova bol prestane. Spremni ste i udariti svakoga tko vam se nađe na putu... pogotovo nekoga tko misli da biste trebali biti tiši... zbog drugih trudnica, da ih ne plašite. A vas baš boli briga... jer vi rađate i sada je vaša bol centar svijeta. I jedino što možete napraviti je - držati se čvrsto za ogradu bolničkog kreveta, toliko čvrsto da vam i kratko ošišani nokti krvare ili pak čvrsto stegnuti muževu ruku toliko da mu ostanu modrice i krvavi tragovi vaših noktiju ma koliko se trudili da ga ne stisnete baš prejako. Zato smatram da lakiranim (osobito dugim geliranim) noktima nije mjesto na porodu. Uostalom, na noktima se najprije vidi ako nešto nije u redu i poplave. To je osobito bitno ako se mora ići na carski rez. Ali svakome svoje veselje. Razumijem, da kao i onima koje se stalno šminkaju, da se bez šminke odnosno bez laka osjećaju golo... ali ako vam i sve to što sam navela nije dovoljan razlog da skinete lak i skratite nokte... razmislite samo kako ćete nakon poroda u svoje ruke primiti krhko novorođenče koje ćete uskoro morati dojiti, prati i presvlačiti. Ne samo što je opasno da bebu ozlijedite, nećete imati ni vremena skinuti lak acetonom, a kamoli otići u salon na skidanje gela barem sljedećih nekoliko mjeseci. Bit ćete vezani uz bebu 24 sata i te nokte nitko osim vas i bebe neće ni vidjeti. Ali, kao što rekoh, na vama je odluka.
Ful make up na porodu vam nitko neće zamjeriti niti natjerati da ga skinete. Do vas je da li želite da vam znoj i suze budu u boji pudera i maskare ili prozirni.
Ali da ne bi ispalo da je sve tako grozno... dan kada sam rodila mog D., od samog dolaska u rodilište pa preko poroda i našeg upoznavanja bio mi je najljepši dan u prethodnih i sljedećih 9 mjeseci i slobodno mogu reći da mi je zapravo jedan od najljepših dana u životu.

Babica ili primalja je  osoba koja je uz trudnicu prilikom samog poroda. Ona je uz trudnicu od samog dolaska u rađaonu - obavještava je  što će se i kada raditi te cijelo vrijeme prati njezino stanje  (naravno, koliko može biti s obzirom na to da se mora brinuti o više rodilja istovremeno). Primalja pomaže  trudnici da se smjesti u što udobniji položaj, te je potiče na pravilno disanje i opuštanje između trudova te je na kraju uz nju tijekom samog izgona bebe i ona prva prima novorođenu bebu u ruke.

Prema pričama prijateljice koja nije rodila u istom rodilištu gdje i ja... primalja je zapravo osoba koja je cijelo vrijeme s tobom i koja te porađa, a ginekolog dolazi samo u slučaju komplikacija.
Moje iskustvo je takvo da ja primalju nisam niti vidjela do samog izgona bebe. Pokraj mene je stalno bio suprug i iskreno nitko mi drugi nije ni trebao, štoviše u onim bolovima i muci željela sam što manje ljudi oko sebe dok ne krene ono pravo - izgon. A tada se pojavila primalja i govorila mi kako da dišem i kako da istiskujem bebu. Sve bi to bilo ok, da se ja u tom trenutku nisam pogubila i zapitala tko je sad ova i što hoće. Gdje su ginekolozi i sestre koje su me posjećivale s vremena na vrijeme i pratile moje stanje? Stoga je primalja govorila što da radim, a ja sam slušala muža jer ju nisam ništa razumjela... tj. meni je sve to disanje i stiskanje bilo veliki kaos. Pamtim je samo kako dragu i strpljivu ženu, koja me hrabrila da sve dobro radim i koja me tješila da će sve uskoro završiti.

Izvor: pixabay.com

Doula
Doula je osoba koja je i sama prošla kroz iskustvo poroda i koja trudnici pruža emocionalnu, fizičku i informativnu potporu prije, tijekom i nakon poroda. Uči vas tehnikama pravilnog disanja, predlaže vam najudobnije položaje tijekom poroda, masira vas... ukratko to je osoba kojoj se možete obratiti ako ste u frci i panici zbog trudnoće, poroda i dojenja. Naravno, nju morate platiti 1800 kn. Cijena uključuje dva posjeta prije poroda, boravak s vama na porodu i jedan posjet nakon poroda. Za razliku od npr. medicinskog osoblja ona s trudnicom ostvaruje dublji i emotivniji kontakt, dakle više se brine o ženinim osjećajima nego o samim tehničkim (medicinskim) stvarima. Recimo kao da imate stručnu prijateljicu uza sebe u najtežim trenucima, ali ju zato plaćate.

U Hrvatskoj je na porodu moguće imati samo jednu osobu u pratnji, tako da se mora izabrati hoće li to biti partner ili doula. Ja nisam imala doulu, možda bi bilo bolje da jesam pa ne bih imala probleme koje sam imala, ali eto ako vam treba lagana psihička potpora tijekom trudnoće i bojite se stvari koje vas očekuju sada znate kome se možete obratiti. Za nas ostale tu su psihoterapeuti. Ali o tome u nekom drugom postu.

Izvor: pixabay.com

Kako se mogu psihički pripremiti za porod?
Prije svega dobrim informiranjem o tome kako izgleda porod i što vas sve očekuje. Informirati se možete na YouTubeu gledajući videa poroda, dobro proučavajući plan poroda i odlaskom na trudnički tečaj.

Tečaj u rodilištu u kojem se planirati poroditi je bolji od onoga u Domu zdravlja koji samo ispunjava formu da bi se dobio potpis za sudjelovanje partnera na porodu jer upoznajete osoblje koje će biti na vašem porodu, njihov način rada (njihova iskustva), ali i samo mjesto gdje ćete se poroditi (rađaonicu). Raspitajte se kod prijateljica ili rodica kako je njima bilo. Izaberite rodilište koje vam najviše odgovara ili o kojima ste čuli najviše pozitivnih iskustava. Možete roditi u bilo kojem rodilištu u Hrvatskoj i ne mora to biti ono koje je najbliže vašem mjestu stanovanja - iako ćete u njemu završiti ako vas bude morala voziti hitna.

Moj odabir bio je rodilište u Petrovoj. Prvenstveno jer je to Klinika za ženske bolesti i porode, dakle specijalizirana ustanova samo za trudnoću i porode. To što su neke naše poznate ličnosti tamo rodile (a mogle su recimo u Podobniku) isto mi je ulijevalo nadu da ipak nije tako loše.

U Hrvatsko se godišnje rodi prosječno 40-50 000 djece. Koliko iskustava možete pročitati na internetu? Stotinjak i to možda. A gdje su ostala? Nema ih. Ne kažem da su sva pozitivna, ali bogme nisu niti tako negativna da se netko ne bi pobunio, išao na 2., 3. dijete i slično. You get my point... Kao i za sve, piše se samo kad nešto nije onako kako smo očekivale ili kad nam se dogodi nešto ružno jer želimo da to ne bude drugima ili da se nešto promijeni na bolje. Trudnica, hormoni, strah od nepoznatog ... sve upijamo kao spužve.

Ja imam odlično  iskustvo iz Petrove. Svi od reda su se prema meni ponašali s poštovanjem i za sve su pitali moje dopuštenje, dr. i osobito sestre su bile od velike pomoći za vrijeme i nakon poroda. Što god sam pitala dobila sam odgovor, pojašnjenje ili pomoć. Dok sam imala trudove tješile su me Bravo, Katarina, ti to možeš. Super, samo tako! I sličnim riječima. Muž je stalno bio sa mnom otkad smo došli u rodilište, a kasnije i više od predviđenih sat vremena posjeta (doduše iz pristojnosti smo bili na hodniku). Ako želite, uzmu bebu u bilo koje doba dana i noći da se odmorite. Postoji zvono iznad kreveta i ama baš svaki put netko dođe.

U Petrovoj se u prosjeku rađa 15 do 20 beba dnevno. I čak i to što se tamo puno rađa nemaš osjećaj da to rade kao na traci. Svakome se posvete maksimalno. To što neke žene očekuju da će netko biti uz njih i tješiti ih dok imaju trudove po 10 sati (za to postoji muž, a ne samo da se slika s bebom kada se rodi) i iako bi se po internetskim pričama dalo zaključiti da 99% očeva  prisustvuje porodu, zapravo je baš suprotno... eto na dan kada sam ja rađala od 26 poroda samo su 3 oca, uključujući mog muža bili na porodu i nijedna žena koja je u tih 9 dana koliko sam bila u rodilištu ležala sa mnom u sobi isto tako nije imala partnera na porodu) ili traži da im stave epiduralnu kad krene izgon (a 2 sata prije izgona možeš dobiti posljednju dozu epiduralne jer moraš osjetiti sve kad krene izgon jer inače ne možeš bebu izgurati van) pa psuju (citiram ono što sam čula: pm, koji k ne dolazite, mene boli, ja tu umirem, a vas nema... ) i udaraju i čak pljuju doktore pa kasnije pišu kako su doktori bili grozni prema njima kako im nisu dali ništa protiv bolova (a ne kuže da se same nisu informirale i da porod pa i da ti daju najteže droge MORA boljeti i da su liječnici i sestre isto ljudi i da njih ružne riječi pogađaju.

Želim naglasiti kako mene nisu tretirali ništa posebnije niti drugačije od ostalih žena, prema svima su bili takvi. Nisam imala nikakvu vezu ni poznanstvo. Stvar je u tome kako se postaviš i kako neke stvari doživljavaš.

Osim kada sam bila mlađa i slušala svakakve priče s poroda (a tu postoji neko natjecanje čiji će opis biti gori - to je majka više majka) nisam se uopće bojala samog poroda. Nekako sam se koncentrirala na pozitivne strane tog čina - na to da će tog dana prestati sve moje tegobe uzrokovane trudnoćom, da ću moći dobiti natrag svoje tijelo (jesti, piti i raditi sve što nisam mogla sve ove mjesece) i da ću upoznati svoje dijete. Uostalom, sve smo mi drugačije. Ja sam htjela svoju priču s poroda, a ne unaprijed se pripremiti na ono što su prošle druge trudnice. I tako je na kraju bilo.

Nema toga što vas može pripremiti na tu bol. Meni je disanje jako puno pomoglo. Pogledajte si tehnike disanja na porodu. I muž koji me podsjećao kako disati jer u onim bolovima zaboraviš i to. Pomaže trud prodisati. I držati se za ogradu kreveta. I stiskati je (obavezno skratite nokte jer će vam puknuti inače). I samo razmišljajte o tome da će to trajati samo danas i da je onda gotovo i nikad više (za utjehu naravno, vaša je odluka hoćete još rađati). Ako želite uzmite epiduralnu. Ja sam je uzela, ali pošto nas je bilo punooo koje su taj dan rađale (čak 26 žena) anesteziolog nije stigao stalno nadopunjavati epiduralnu pa sam sat vremena bila pod epiduralnom, a sat bez. Uzeli je ili ne, kad osjete da će doći do izgona neće vam je nadopuniti jer morate imati osjećaj za izgon bebe. Sam izgon ne boli, a osjećaj kada iz vas izađe beba je velikooo olakšanje. Uvijek možete pitati nešto protiv bolova, nisu oni baba roge da vam ne daju. Samo ne treba dosađivati i stalno nešto tražiti. Ako imate pratnju to vam puno znaci. Em što vas hrabri, em što vam može dati vode ili pozvati pomoć, a i liječnici više paze kad trudnica ima nekog uz sebe. Nemojte se bojati. Možda vas iznenadi da ta bol i nije tako jaka kao sto ste mislili. Ali kažem vam razmišljajte o tome da to traje tih nekoliko sati i onda ste gotovi. Meni je puno gore bilo 9 mj trudnoće nego taj 1 dan. Sat po sat i prode, a vi imate bebu u rukama 😍 Na ovom linku možete vidjeti opis mog poroda.

Ovo vam možete biti odgovor na ono vječno razmišljanje, ako je porod tako strašan kako to da se žene odlučuju imati još djece? Ako vam trudnoća prolazi u redu, nemate baš nekih neugodnosti i možete raditi što i inače, jedan dan tj. dan poroda je lako preživjeti pa kakav god da je. Možete sljedeći put promijeniti rodilište ili pak imati pratnju na porodu, ako je prvi put niste imali.
I one spike da sve (loše) zaboraviš sve kad napokon primiš u naručje svoje dijete su bedastoće. Pa nisi bila na operaciji mozga. Osjetiš nešto posebno, ljubav na prvi pogled, ponos što si sve izdržala, napokon vidiš zbog čega se sve to isplatilo prolaziti. Ali da zaboraviš, to ne. Jednostavno prihvatiš da se sve to događa s razlogom, jer to tako mora biti i jer ne postoji drugi način. Isto kao što prihvatiš ostale stvari u životu. Sve se odvija s razlogom baš tako. Neke razloge spoznamo odmah, a neke nešto kasnije. Za mene su trudnoća i porod bili psihička vježba za ono što me dočekalo nakon toga.

Sada kad si probala, bi li opet tražila epiduralnu?

Da, 100% da. Njezino samo postavljanje ne boli. Uvelike pomaže na porodu - otvarate se, a ništa ne osjećate. Jedino što me nekih 6 mjeseci nakon poroda jako boljela kralježnica oko mjesta uboda. Pila sam tablete protiv bolova, ali to je neusporedivo mala cijena za tako veliku pomoć na porodu. Naravno, to ne znači da sam zato da je svaka trudnica mora uzeti. Postoje one koje se brzo otvaraju i začas rode. Dobro je imati otvorenu opciju i slušati liječničko mišljenje.

Nemojte se držati onih priča, ako je mogla moja baba roditi usred polja, mogu ja bez ičega u bolnici. Društvo, a posebice medicina od tada su znatno napredovali. Onima koji vas podsjećaju na te naše "bake" ispričat ću stvarno kako je bilo s mojom bakom. Dakle, rođena 1921., bila je trudna i djecu je rađala u 40-ima i 50-ima 20. st. Od 8 trudnoća, tri su završile porodom - dvojicom (mojim stricem i tatom) koji su i danas živi i ženskom bebom koja je umrla u dobi od tri godine jer ju je pas nečime zarazio, a nije bilo doktora u selu da je pregleda i (možda) spasi. Ginekologa je prvi put susrela u zadnjoj trudnoći, kada je morala ići roditi u rodilište mog tatu. Sve ostalo, obavljala je sama. Pametnom dosta.

Izvor: pixabay.com

Partner na porodu
Bilo partner, mama, sestra ili prijateljica - dobro je imati osobu od povjerenja uza sebe. Meni je moj suprug bio od ogromne pomoći i podrške. On je pozivao osoblje kada mi je nešto trebalo ili nije bilo jasno. On me fizički držao, mazio i tješio tijekom izgona, ali i prije. A trenutak kada smo zajedno vidjeli život koji smo zajedno stvorili je neopisiv.
Za prisustvo pratnje na porodu potrebno je pohađati trudnički tečaj, iako čujem u nekim rodilištima ne drže do te formalnosti ako recimo tata želi uskočiti u rađaonu kad je sve gotovo da vidi bebicu. Ali ono što smatram važni  naglasiti je sljedeće - meni nije bilo važno da je M. sa mnom na porodu kako bi vidio našu tek rođenu bebu nego da mi bude pomoć i potpora od samog dolaska u rađaonu, tijekom trudova i poroda, kada smo sve u životu prošli zajedno, da i sada kada na svijet dolazi naše dijete budemo skupa.
Ali poštujete želju partnera ako ne želi biti na porodu. Nisu svi isti. Ima muškaraca kojima je teško vidjeti osobu koja pati i ne mogu joj pomoći, iako je sama njihova prisutnost pomoć. A i kako god bilo teško vidjeti nekoga patiti, puno je teže biti osoba koja pati i to sama. Opet s druge strane ima muškaraca koji se uspaniče i bude im loše (povraćaju, tresu se i padaju u nesvijest) i to je nešto što ni uz najbolju volju ne mogu kontrolirati. Stoga, odluka nije jednostavna. Ono što mogu reći je da je trudnica cijelo vrijeme prekrivena plahtom tako da pratnja na porodu ne mora uopće vidjeti što se događa tamo dolje, ako baš ne želi.

Prvi pregled nakon poroda i prva menstruacija

Na prvi ginekološki pregled nakon poroda treba otići po završetku babinja, 6 tjedana nakon poroda (i prije ako je potrebno). Važan je da se utvrdi je li došlo do kakvih promjena unutar porođajnog kanala i maternice, upala, zaostalih dijelova posteljice i sličnoga.

Prva menstruacija kod žena koje doje može izostati i po godinu dana, dok kod onih koje ne doje obično nastupa šest tjedana nakon poroda. Ja sam je dobila točno 12 tjedana nakon poroda. Krvarenje je bilo obilnije nego nakon poroda. Najveći uložak na tržištu izdržao bi max. pola sata te sam bila prisiljena potražiti pomoć u ljekarni gdje sam dobila uloške za inkontinenciju. Tako je bilo i sa sljedeće dvije menstruacije. Prva i sljedeće menstruacije su bile jako bolne. Usporedbe radi, inače popijem jednu tabletu protiv bolova svakih 5 menstruacija, a sada sam tijekom ove prve tijekom prva tri dana morala piti svakih 6 sati po jednu.

********************************************************************************

Joj, šta se sad ti tu praviš pametna. Jednom si rodila i misliš da si svu pamet svijeta popila. 
Samo kukaš, kao da drugima nije bilo teško pa ne prave priču od toga.
Lol. Samo prenosim svoje iskustvo. To što je bilo teško i ne odgovara idealiziranoj slici blaženog stanja o kojemu svi pričaju nije moj problem. Mislim da se premalo, ili bolje rečeno previše u rukavicama priča o svemu vezanom za trudnoću, porod i posebice ono što nas čeka nakon toga. Smatram da što smo informiranije to ćemo se lakše snaći u izazovima koji nas očekuju. Tko zna kako bi moj život danas izgledao da sam znala ono što danas znam. Nažalost, nemaju svi prilike čuti iskustvo iz prve ruke, kao što niti svaka žena o tome želi pričati. Ja sam samoj sebi obećala da ne želim biti poput drugih, da ne želim šutjeti i da ne želim podupirati ono što mi se ne sviđa u društvu. Ne smatram da sam nešto posebno, da radim nešto revolucionarno, ali znam da se ne bih mogla pogledati u ogledalo i znati da sam mogla nešto napraviti, a nisam.

Toliko od mene o trudnoći. Dvanaest postova (da, čak 12) čini se kao dovoljna brojka haha, ali ako imate kakvo pitanje slobodno mi se javite putem e-maila zimzeleni.cvijet@gmail.com ili porukom na Facebooku :)

Uskoro vas očekuju teme vezane uz razdoblje nakon poroda, majčinstvo i 

bebinih prvih godinu dana.